SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi






 
| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |

 

 

 


Jadranski sajam Budva

4. Sajam umjetnina - ART EXPO

PROMOCIJA KNJIGE
"PAŠTROVSKE CRKVE I MANASTIRI - ZIDNO SLIKARSTVO"

 

       Programom pratećih manifestacija 4. Sajma umjetnina, održana je promocija knjige dr Aleksandra Čilikova "Paštrovske crkve i manastiri - zidno slikarstvo". O knjizi su govorili Lucija Jelušić Đurašković, istoričar umjetnosti i autor knjige Aleksandar Čilikov.



       Na početku promocije, prisutnima se obratio dr Aleksandar Čilikov koji je dao kraći uvod o knjizi i zamolio gospođu Luciju Jelušić Đurašković da iznese svoj osvrt na ovaj veoma značajni naučni rad.



Dr Aleksandar Čilikov


       Lucija Jelušić Đurašković, istoričar umjetnosti detaljno je govorila o ovoj značajnoj knjizi ističući da se već dugi niz godina osjeća potreba za ovakvim radom koji bi sa naučne strane tretirao zidno slikarstvo velikog broja crkava i manastira u Paštrovićima.



Lucija Jelušić Đurašković


       Izlaganje gospođe Jelušić Đurašković prenosimo integralno:

       "Novoobjavljena knjiga dr Aleksandra Čilikova »Paštrovske crkve i manastiri - zidno slikarstvo«, u izdanju Univerziteta Crne Gore i DPC Podgorica, je publikacija koja je toliko nedostajala i koja je ispunila jednu veliku prazninu, jer upravo u njoj autor metodološki precizno sabira, empirijski istražuje, te polemiše u vezi sa ikonografskim osobenostima i stilskim karakteristikama koje nam je podarila paštrovska sakralna spomenička skupina. U tom dijalogu otkriva se umjetničko djelo utemeljeno u hrišćanskoj religiji, kao biće za sebe, koje po definiciji nadilazi svaku istorijsku ili nacionalnu posebnost, koje nas ozaruje i upućuje na ono što je univerzalno, beskrajno i vječno. Rezultat ovakvog saznanja i dugogodišnjeg naučnog istraživanja je i ova, neobično inspirativna i vrijedna knjiga.



       Nesumnjivo da je kulturno nasljeđe budvanske regije u okviru spomeničke baštine Crne Gore veoma značajno i raznovrsno, što daje dovoljno elemenata za postojanje niza studija i publikacija sa naučno-istraživačkim prefiksom. Međutim, to nasljeđe još uvijek nije dovoljno istraženo, sabrano i sistematizovano, te stoga raste značaj ove knjige, a čemu bi ubuduće trebalo posvetiti posebnu pažnju.

       Stvaranje ovakvih publikacija monografskog tipa uvijek zavisi od dobre želje, namjere i, prije svega, naučno-obrazovnog nivoa onih koji ih oblikuju bez obzira na kulturnu intenciju svakog objekta ili prostora da ima određeni vizuelni i analitički odraz. U slučaju ove knjige, suočeni smo sa visoko cijenjenim autorom, izuzetnih naučnih referenci, univerzitetskog profesora i erudite, koji se upustio u istraživanje jednog, po mnogo čemu, privilegovanog prostora sa naročitim kulturno-istorijskim i umjetničkim vrijednostima, odnosno jedne od najznačajnijih srednjovjekovnih spomeničkih skupina ne samo kada je riječ o Crnoj Gori, već i o cjelokupnom evropskom prostoru. Drugim riječima, ovdje se susrečemo sa rezultatom dugogodišnjeg istraživačkog rada jednog od najeminentnijih istoričara umjetnosti u Crnoj Gori koji se odnosi na vanredno spomeničko i, posebno, duhovno bogatstvo viševjekovne tradicije Paštrovića, prema kome se svaki kulturni poslenik mora odnositi sa najvećim poštovanjem. Kao što nam to autor u ovoj monografiji predočava, za crkve i manastire na područiju Paštrovića možemo reći da je malo takvih kulturno-istorijskih spomenika koji mogu dati tako neposrednu predstavu i uvjerljivu potvrdu o vjekovnom taloženju iskustava jedne stručne discipline kakva je istorija umjetnosti, o ukrštanju i uzajamnom uticaju različitih živopisačkih ruku u tradiciji kasnovizantijske umjetnosti i, kao njihovoj posledici, izrastanju jedinstvenog područija na Crnogorskom primoriju sa crkvenim spomenicima visoke umetničke vrijednosti. Spomenici bogate istorije i estetskih dometa na našem tlu nisu rijetki, ali paštrovska sakralna skupina sa brojnim crkvama i manastirima kakvi su Praskvica, Reževići, Duljevo, Gradište i Vojnići, se odvaja od mnogih time što su svjedočanstva prošlosti na njoj namah vidljiva i što se, kao i poglavlja u ovoj izuzetnoj Čilikovljevoj knjizi, daju iščitati u jednoj sadržajnoj i čvrsto komponovanoj cjelini.



      Takođe, posebno se čini važnim istaći autorovo uočavanje veze između određenih arheoloških istraživanja i istorijsko-umjetničke i kulturološke valorizacije preko kojih, otkrivajući ih, uspostavljamo nov odnos prema našoj kulturnoj prošlosti. Pažljivom istraživaču, pogotovo, ne može promaći da se preko postupnog otkrivanja sakralnih spomenika ili njihovih ostataka, istovremeno otkrva duhovni prostor ispunjen najdubljim sakralnim smislom. Prema definiciji, hram ili sakralni prostor uvijek je odraz transcedentnog božanskog svijeta. Ovdje bi valjalo istaći veličinu metafizičke dimenzije umjetnosti, od kojih je, gledano iz ugla istorije umjetnosti i kulture, hrišćanska zasigurno najveća. Posebno, jer ona u sebi sadrži klicu stalne reaktualizacije kroz kategoriju univerzalnog u bitno umjetničkom smislu, koje znači ovdje i sad. Dakle, kocentrišući se na primjer knjige koja je pred nama, paštrovske crkve i manastiri su u duhovnom i umjetničkom smislu naša najaktuelnija saprisutnost. Ovim naglašavam da oni nikako nisu jedino istorijski ili arhivski faktum, već ih doživljavamo kao akt saprisutnosti u konstantnom trajanju, što potvrđuje i ova publikacija.



       Posebno valja istaći sam koncept ove monografije, te metodološki pristup Alesandra Čilikova, čiji je naučno-istračivački učinak u rasvjetljavanju umjetničkih vrijednosti ovih spomenika praktično nemjerljiv, a samim tim predstavlja i nezaobilaznu literaturu za svaki novi naučno-istraživački poduhvat koji uključuje akcentovanje ovih bisera naše srednjovjekovne sakralne umjetnosti. Metodološki postupak koji srećemo u ovoj knjizi tiče se empirijskog istraživanja na osnovu terenskog rada i korišćenja stručne literature i izvora, te na tim osnovama izvođenja jedne teorijske sinteze.

       Autor nas kroz posebna poglavlja ove monografije svojim pitkim stilom uvodi u istoriografiju, porijeklo, istoriju i karakteristične istorijske prilike područja Paštrovića akcentujući vrijeme od XIV do kraja XVII vijeka, da bi, takođe, kroz uporednu analizu i kroz osvrt na arhitektonske karakteristike, sagledali ključne stilske, estetske i ikonografske odlike zidnog slikarstva najznačajnijih sakralnih zdanja kasnosrednjovjekovne umjetnosti na ovom području. Knjiga »Paštrovske crkve i manastiri – zidno slikarstvo« sadrži pet osnovnih cjelina, odnosno poglavlja. Prvo, koje se tiče istoriografije, u kome su podrobno iznesena sva dosadašnja istraživanja područja Paštrovića i njegove spomeničke kulture; drugo poglavlje sa podnaslovom, Paštrovići, govori nam o istorijatu, stanovništvu, naseljima i autonomnom statusu ove plemenske zajednice; treće, naslovljeno Paštrovske crkve i manastiri, istražuje vrijeme gradnje, ukazujući na ktitore, elemente srednjovjekovne umjetnosti i arhitekturu postvizantijskog doba. Nadovezujući se na ovo, u četvrtom poglavlju, autor se bavi Tematikom zidnog slikarstva u Paštrovićima u okviru kojeg nam daje pregled crkava koje sadrže živopis, temeljno istražujući značajnije ikonografske programe, a na osnovu nih i postojanje određenih kultova svetitelja, kao i ikonografske osobenosti. To su crkve Sv. Stefana manastira Duljeva, Sv. Dimitrija manastira Vojnići, Sv. Nikole i Sv. Trojice manastira Praskvica, Svetog Stefana i Uspenja Bogorodice manastira Reževići, Sv. Preobraženja u Sv. Stefanu, Sv. Nikole i Uspenja Bogorodice u manastiru Gradište, Sv. Krsta u Novoselju, Sv. Tome u Žukovici, Sv. Neđelje u Česminovu i Sv. Nikole u Bečićima. U posljednjem, petom poglavlju, autor izvodi određene zaključke koji se tiču stilskih osobina zidnog slikarstva u Paštrovićima, govori o majstorima i slikarskim radionicama koje su bile uključene u oslikavanje većine paštrovskih crkava, a u skladu sa tim i o datiranju pojedinih ostataka zidnog slikarstva u Paštrovićima. U okviru ovog poglavlja autor posebno istražuje zidno slikarstvo u crkvi Sv. Stefana manastira Duljevo, takođe i u crkvi Sv. Dimitrija manastira Vojnići, kao i crkvama Sv. Nikole u manastiru Praskvica i Bečićima, te posebnu pažnju upućuje slikarskim radu pop Strahinje iz Budimlja u manastiru Gradište, ostvarenjima domaćih i stranih, uglavnom grčkih, slikarskih radionica iz prve polovine XVII vijeka u Paštrovićima, kao i likovnom angažovanju majstor Radula, najboljeg slikara druge polovine XVII vijeka na prostoru jurisdikcije Pećke patrijaršije, za oslikavanje crkve Sv. Trojice manastira Praskvica, ovog, kao što je poznato, najuglednijeg vjerskog središta Paštrovića. Sve ovo ukazuje da je dijapazon kvaliteta angažovanih živopisaca posve heterogen. U ova dva posljednja poglavlja autor iscrpno, takođe uporednim analizama, istražuje kako ikonografski program živopisa enterijera hramova u Paštrovićima, tako i njegov jezik personifikacija, simbola, metafora i analogija. Posmatrajući ovo slikarstvo iz šireg, kompleksnog konteksta ranijih i istovremenih, naših i evropskih likovnih kretanja, Čilikov će u završnom poglavlju posebno akcentovati stilske karakteristike i uzore ovog živopisa često uzvišene i svečane ljepote kao osobenog odraza srpsko-vizantijske umjetnosti na ovom dijelu našeg priobalja, preko kojih će bitno doprinjeti rasvjetljavanju same njene mikro i makro kosmičke suštine. Takođe, ova monografija upravo potvrđuje tezu da svaka prava naučna rasprava u sebi podrazumijeva, gotovo kao obavezu, neku vrstu stvaralačkog dijaloga. Kao primjer navešću za mene veoma podsticajan dio u kome se iznova problematizuje stav o ikonografskoj identifikaciji predstava unutar pijevnice stare Balšine crkve Sv. Nikole u manastiru Praskvica. Autor ovdje podržava stav da su u pitanju likovi Sv. Julite i Sv. Kirika, dok su drugi istraživači, među kojima je, pored Pavla Mijovića i Rajka Vujičića i moja malenkost, mišljenja da su to likovi Sv. Petke i Sv. Stefana, što otvara prostor za dalja uporedna izučavanja i analize. Pored ovog i drugih primjera, i na samom kraju ove publikacije, Čilikov, takođe, polemiše ističući: »Jedan od najefikasnijih vidova borbe protiv jakih pritisaka usmjerenih ka prelasku Paštrovića na Uniju, nesumljivo je bilo zidanje i živopisanje pravoslavnih hramova. Na paštrovskim freskama dominira isključivo pravoslavna ikonografija u okviru koje kult Sv. Save i Sv. Simeona zauzima najpočasnije mjesto – nije poznato da je bilo gdje u Paštrovićima XVII vijeka naslikan svetitelj ili scena proistekli iz zapadnjačkih ikonografskih regula. Poput isključivo pravoslavne ikonografije, i postvizantijske stilske odlike, kakve se mogu konstatovati i u drugim savremenim živopisima širom teritorije Pećke patrijaršije, dominiraju u okviru zidnog slikarstva Paštrovića. Izrečene činjenice, mišljenja smo, negiraju naznake pojedinih istraživača o zapadnjačkom uticaju i unijatskim elementima u zidnom slikarstvu Paštrovića XVII vijeka.« Autor, se takođe vrlo čvrsto drži stava da je bogatu slikarsku aktivnost u Paštrovićima u prvoj polovini XVII vijeka izazvao otpor prema unijatskom pokretu koji je preko Paštrovića i Cetinja pledirao da se proširi i učvrsti na kompletnom području jurisdikcije obnovljene Pećke patrijaršije.



       Danas, kada smo, nažalost, neposredni svjedoci brojnog uništavanja i nebrige o očuvanju kulturno-istorijskog nasljeđa radi banalnog sitnosopstveničkog profita i komercijalizacije, posebno na području Budve, ovakvi izdavački poduhvati dobijaju naročito na svom značaju. U tom smislu oni predstavljaju ohrabrujući podsticaj za dalja istraživanja i objavljivanja i brojnih drugih publikacija, čime se uvećava saznanje da, uprkos evidentnom zanemarivanju, zapostavljanju i devastaciji vrijednog spomeničkog nasljeđa, duh umjetničkog, koji se manifestuje kroz stvaralaštvo, nastavlja da se uzdiže u svoj svojoj veličini kroz sliku i pisanu riječ.

       Na kraju bi valjalo naglasiti da ova publikacija predstavlja jednu vrstu neophodnog metodološkog obrasca za buduća istraživanja crkvenih spomenika prebogate hrišćanske istorije uopšte, a posebno na tlu Balkanskih zemalja, te naročito, Crne Gore, koji još uvijek nisu adekvatno propraćeni naučnim ispitivanjima kakva po svojoj vrijednosti zaslužuju. U tom smislu ona predstavlja i začetak dalekosežnih izučavanja bez kojih prave vrijednosti spomeničke kulture nikada ne bi bile spoznate. Bez knjiga različitih monografskih profila, ne bi mogli saznati suštinu prostora u kome prebivamo čime se potvrđuje i njihova naročita kulturna i obrazovna funkcija. Publikaciju Aleksandra Čilikova »Paštrovske crkve i manastiri – zidno slikarstvo«, nikada ne bi trebalo smatrati kao završeno djelo. To je primjer koji će se stalno i iznova obogaćivati i nadopunjavati promišljanjem kroz naučni materijal koji će konstantno potvrđivati bogatstvo prostora na kome živimo, ili koji nas okružuje. Ali, koliko god ćemo moći zamisliti takvih knjiga ili monografskih publikacija, ova će, poput značajnih umjetničkih djela, imati vrijednost svagda aktuelnu i nezastarujuću. U tom smislu držim da bi ovu knjigu trebalo prevesti na nekoliko stranih jezika kako bi bila neposredno uključena u međunarodni dijalog o srednjovjekovnoj kulturi evropskog prostora uopšte."



       Dr Aleksandar Čilikov ističe da je rad na ovoj knjizi trajao gotovo 30 godina. Za ovako sveobuhvatan naučni pristup nije dovoljno posjetiti sakralne objekte i vršiti istraživanje na terenu. Bilo je neophodno obići sve arhive na obali Jadrana, naći veliku količinu arhivske građe, izvršiti sistematizaciju i upoređivanje sa rezultatima dobijenim na terenu.



       Kad je knjiga završena, kako kaže Aleksandar Čilikov, došlo se do podataka da se na jednom uskom području širine 2-6km, a dužine svega 16km koliko zauzimaju Paštrovići nalazi preko 50 crkava koje su rađene od srednjeg vijeka do 19 vijeka. Među njima ima 13 objekata sa slikarstvom. Ono što posebno fascinira naučnike iz ove oblasti je što su svi ti veoma vrijedni sakralni objekti napravljeni na ruralnom području. U njima su radili poznati majstori iz najboljih slikarskih radionica toga vremena.



       Ono što je danas najvrednije u crkvama i manastirima u Paštrovićima je zidno slikarstvo. Aleksandar Čilikov naglašava da su crkve i manastiri u Paštrovićima nekad bili izuzetno bogati ikonama, starim knjigama, djelima duboreza, mnogim djelima primijenjene umjetnosti i sl. Velika pohara Paštrovića od strane Francuza početkom 19 vijeka kada je stradao centralni manastir Praskvica, rezultirala je pljačkom i uništenjem tog fonda koji je bio upravo skoncentrisan u manastiru Praskvica. Iz tih razloga danas je najvrednije zidno slikarstvo koje sigurno ima evropske vrijednosti.

       U nastavku izlaganja dr Aleksandar Čilikov je preko video zapisa tumačio veoma bogato zidno slikarstvo iz crkava i manastira u Paštrovićima.