SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi


 
| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |

 

 

 

 

04.08.2010.

JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA

 

Izložba:
Muhameta Trepcija

 

       U Modernoj galeriji u starom gradu otvorena je izložba radova od maslinovog drveta Muhameta Trepcija iz Skadra, Albanija. Ispred Javne ustanove "Muzeji, galerija i biblioteka" Budva, izložbu je otvorila Stanka Rađenović Slavković.


Otvaranje izložbe Muhameta Trepcija
Sa otvaranja izložbe


Muhamet Trepci

       Muhamet Trepci je rođen u Skadru, Albanija, 1950 godine. Kao sedamnaestogodišnjak počeo je da radi u firmi koje se bavila obradom drveta. Godine 1981. diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu, ali i nastavio da se bavi drvodjeljstvom. Od 1993. do 2003. bio je predsjednik privredne komore Skadra. U periodu 2000-2001 bio je direktor TV stanice Rozafa. Godine 1998. osnovao je firmu koja se bavi obradom maslinovog drveta.





       Strast prema obradi maslinovog drveta navela ga je da objavi knjigu "Emocije majke prirode" sa predstavama nađenim u drvetu masline. Ove slike ukazuju nа sposobnost masline da stvara siluete koje prikazuju trenutne slike događaja. Priroda stvara jedinstvena umjetnička djela. Ta djela koja je otkrio M. Trepci prihvatila je odgovarajuća komisija u Italiji i bila su izložena u Vitoriano muzeju u Rimu.




       U novinskom članku "Emocije majke prirode", Radoslav Đerić za umjetnički rad Muhameta Trepcija kaže: "„Muhamet je stručnjak za maslinovo drvo. I jednog dana, obrađujući prastaro stablo, zapazio je da maslina ima nešto da mu kaže. Zagledao se i otkrio, sakriven u godove, čudan, pomalo razliven lik. Otada sa mnogo većom pažnjom motrio je preseke maslinovog drveta. I malo po malo, suočavao se najfinijom igrom linija i maslinastih nijansi. Bili su to nekada prepoznatljivi ljudski likovi ili obrisi raznih životinja, najčešće ptica, nekada pak, apstraktni crteži pikasovskog tipa. Najčešće, ipak, reč je o prelazu od apstraktnog ka konkretnom ili obrnuto. Pred takvim prizorima istinski ste uzbuđeni i, bez obzira na poreklo onoga što vam je pred očima, zaista uživate. Nije hteo da tajnu sačuva za sebe. Pokazivao je tajanstvene oblike umetnicima, odnosio ih u muzeje, i tako su se jednog dana obreli među eksponatima Rimskog muzeja. Kopao je po spisima najvećih slikara i poznavalaca slikarstva, kakvi su Pikaso i Umberto Eko, i tamo našao potvrdu za svoje mišljenje da je reč o "stvarima" umetničke prirode. Naime, vele poznavaoci umetnosti, ne stvara umetničku sliku samo ljudska ruka, stvaraje i priroda, kad izoštren ljudski um u njenim "tvorevinama prepozna umetnost i kad "čovek zna da estetski posmatra prirodu". Ono što Muhamet pronalazi prikuplja, trebalo bi da svedoči o tome. Doduše, on u sve to unosi malo misterije, jer skromno primećuje da je on samo otkrivač, a kad je reč o autorstvu skromno upire oči ka nebu."