JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA

Izložba slika:
Dragoljuba Bata Brajovića

       U Modernoj galeriji u Budvi, 11.06.2010.god. otvorena je izložba akademskog slikara Dragoljuba Bata Brajovića. Izložbu je otvorio Slobodan Bobo Slovinić, slikar i likovni kritičar.

Sa otvaranja

Dragoljub Bato Brajović

       Rođen u Podgorici, 17. juna 1939. godine. Osnovnu školu i Višu realnu gimnaziju završio u Podgorici.
1958-1963. završio slikarstvo na Akademiji za likovne umetnosti u Beogradu u klasi majstora-slikara Mila Milunovića.
1965-1967. postiplomske studije na ALU u Beogradu, kao vanredni student u klasi Milunovića i Zorana Petrovića.
1969-1970. kao stipendista Francuske u Parizu, pohađao grafički atelje Johna Fridlaenndera.

Član udruženja ULUCG i Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije od 1964. Sekretar ULUCG od 1968. do 1973. godine. Predsjednik ULUCG u periodu 1991-1995. Predsjednik Saveza udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije od 1992. do 1995. godine. 1990. godine izabran za člana Svjetskog savjeta InSEA (Internacionalne Asocijacije za umjetničku edukaciju).

1982. Dobio zvanje Zaslužni likovni pedagog Jugoslavije. Dugogodišnji pedagoški radnik, sada inspektor Ministarstva prosvjete RCG za likovnu kulturu. Ilustrovao više udžbenika, povremeno „Tribinu" i „Omladinski pokret". Saradnik u japanskoj ediciji Likovna pedagogija svijeta. Od 1983. član InSEA. Učestvovao na Regionalnom kongresu InSEA u Sofiji 1983. i na Svjetskom kongresu u Hamburgu 1987. godine.

1986, 1988, 1989, 1990 i 1991. godine učestvovao nа Simpozijumu iz likovne pedagogije u Međunarodnom centru za pedagoška istraživanja (CIEP) u Sevru - Francuska.
1994. godine bio je učesnik susreta Likovnih pedagoga Berlina i ех Jugoslavije.
Od 1987. do 1991. boravio u Parizu kao nastavnik jugoslovenske dopunske škole gdje je priredio više samostalnih izložbi i sprovodio stručno usavršavanje iz Istorije savremene umjetnosti na Sorboni, te stekao postdiplomske akademske stepene Maitrise i D.E.A. (diploma produbljenih studija), studijsko istraživačkim radovima: „Savremena crnogorska umjetnost i Pariska škola" i „50-te godine u savremenoj umjetnosti". Priredio 60 samostalnih izložbi i učestvovao na preko 300 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Slobodan Bobo Slovinić

       Na početku svog izlaganja Slobodan Slovinić je prisutne podsjetio na veoma bogate biografske podatke Dragoljuba Bata Brajovića. Dio izlaganja Slobodana Slovinića, koji se odnosi na samu izložbu i likovne radove prenosimo integralno:

       "Brajović se odlučio da se ovog ljeta u Budvi predstavi sa pedesetak radova, koji predstavljaju selektivni pregled njegovog četrdesetpetogodišnjeg stvaralačkog rada. Zapravo, ovom interesantnom i vrlo sadržajnom mini-retrospektivom, obuhvaćeni su radovi koji su vlasništvo autora, a zasigurno su njegovi likovno-kreativni reperi.

       Kada se detaljnije sagleda ova konzistentna postavka, uočavaju se prije svega dva globalna segmenta. Prvi obuhvata djela, koja na najeksplicitniji način, reprezentuju ukupno Brajovićevo likovno stvaralaštvo. Da apostrofiramo samo neke od tih njegovih, moglo bi se reći, odista ključnih radova: "Preko velikog blata" (1966); "Mumije" (1967); "Apokalipsa" (1968); "Borba za hljeb" (1969); "Poslednji" (1969); "Sizifi" (1975); "Gozba" (1978); "Maskarada na korzou" (1978); "Strašilo" (1986); "Borba kokošaka" (1986); "Istorijska geografija hljeba" (1992).

       Na osnovu samih naziva, a zatim, nakon optikalizacije i sveobuhvatne likovne analize radova, može se zaključiti da je Brajović tada bio opsjednut turobnim sadržajima, ratom, smrću, nesrećom, bolešću, nestajanjem. Sasvim je evidentno, da Brajović nije umjetnik, koji stvara u ciklusnim skupinama, već kroz jedno djelo, izražava svoj ukupan paradigmatsko-likovni naboj. Nadalje, bjelodano je da Brajović promišlja i nosi sobom literarnu potku, zapravo na tekstualnom fundamentu, on gradi kreativno-vizuelnu senzaciju. Kada se suptilno anticipiraju tematsko-iskazni podsticaji i figuralno-sublimatorni činioci, može se zaključiti da Brajović uključuje i određenu dozu blagog sarkazma, laganog podsmjeha i stilizirane karikaturalnosti.

       Sva navedena djela, predstavljaju vrhunske domete Brajovićevog stvaralaštva, a realizovana su uljanom tehnikom na prepariranom platnu. Njegova hromatska materija je posna i lazurna, lišena je fakturalnih nanosa, a tonska skala je vrlo simplificirana, zapravo suspregnuto je gamna. Preovlađuju vrlo topli tonovi, okeri, terakote, umbre, maslinasto-zelene, a valerska lepeza je suptilna i izrazito razvijena. Nema čvrstog sukobljavanja bojenih površina, već se hromatski nanosi sasvim mekano prožimaju.

       Drugom globalnom bloku pripadaju djela u kojima Brajović, na vrlo specifičan i veoma osoben način, kreativno interpretira eksterijerne vrijednosti cnogorskog i pariškog krajolika. Tu su vedute starih primorskih aglomeracija: "Budva" i "Sveti Stefan", zatim "Perast", "Igalo", "Skadarsko jezero", te planinski pejzaži, "Štirovnik", "Ivanova korita", "Durmitor" "Biogradsko jezero", "Pivski manastir". Zatim, nezaobilizani pariski motivi: "Lark d Triomf", "Notr Dam", "Pont Nef", "Sena".

       Brajović izuzetno pojednostavljenim i vrlo sublimiranim stilom, ostvaruje svoje nadahnute pejzažne vizije. Sa vrlo malo bojenog pigmenta ali vrlo mnogo rastvarača, on nanosi hromatske fleke, ostavljajući određene zone čiste podloge, a nakon toga inkorporira linearnu arabesku, koja povezuje ekspandirajuće arealitete. Na njegovim pejzažnim eksplikatima, sve je fluidno i sve treperi od intenzivne sunčeve svjetlosti, ali i osvjetljaja koji se javlja neposredno iz fona. Za razliku od prethodnog, tonske vrijednosti su intenzivne i interpretirane su u komplementarnim odnosima.

       Brajović je umjetnik koji se u realizaciji svojih djela, izuzetno vješto koristi raznovrsnim slikarskim tehnikama, uljem, akrilikom, akvarelom, perom, tušem, pastelom, krejonom. Svakako, može se zaključiti, da njegovo stvaralaštvo eksplicite pripada figuralnom konceptu, koji je odista doveo do visokog nivoa, i, koji mu obezbijeđuje zavidno mjesto u crnogorskoj savremenoj umjetnosti.

       Na samom kraju, mogu da kažem da sasvim dobro poznajem Brajovićevo stvaralaštvo, jer sam u više navrata pisao o njemu, ipak, nakon ovih mojih opservacije, najbolje je da Brajovićeva djela prepustim vašem neposrednom promatranju i ličnom doživljaju".