JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA

29.08.2009.

Izložba
Marice Kuznjecov Boljević

       U Modernoj galeriji u Starom gradu, 29.08.2009. godine održana je izložba akademske slikarke Marice Kuznjecov Boljević pod nazivom "Let". Izložbu je otvorio i o njoj govorio književnik Đorđe Gregović.

Sa otvaranja izložbe

Marica Kuznjecov Boljević

Marica Kuznjecov Boljevic je rođena na Cetinju 4. oktobra 1972. god.
Diplomirala nа FLU nа Cetinju 1995. god., nа odsjeku za graficki dizajn.

Samostalne izlozbe: Petrovac n/m, Budva, Kotor i Beograd.

Značajnije kolektivne izlozbe: Srbija, Crna Gora, Poljska, Madjarska, Makedonija, Sjedinjene Američke Države, Čehoslovačka.

Kao art-director agencije „Focus Communications" iz Beograda je učestvovala u kreiranju plakata „Free Press" (u produkciji B-92) koji je dobio srebrnu medalju na Epica Festivalu u Nju Jorku 1997. god.

Studijska putovanja: SAD, 1998. (usavrsavanje iz oblasti likovne grafike i grafickog dizajna na KalaArt Institute, Berkeley) i Francuska, 2009. (usavršavanje iz oblasti video-produkcije).

Trenutno angazovana kao art-director naTV Budva
Sem grafičkim dizajnom i slikarstvom, bavi se izradom unikatnog nakita.

Đorđe Gregović

       Inspirisan nazivom ove izložbe Đorđe Gregović iznosi svoje bilješke o letu i kako navodi bilješke koje ujedno govore o izloženim slikama kao i o dimenzijama i vremenskom periodu u kojem su nastale slike. "Let je sklad i ljepota, gracioznost ali je i kretanje u svim pravcima, putovanje ka svim svjetovima, posmatranje svih naših ikona, i sloboda svih naših ličnosti" - kaže Gregović.

       Gregović prenosi intimno promišljanje umjetnice o odnosu koji ce svaki posmatrač izgraditi prema njenim slikama. "Ona želi da vjeruje da će onaj koji stoji pred njenim slikama, na njima otkriti neopisivu liniju leta. Ali, ako ne uspije u tome, vjeruje da će na slikama vidjeti - pronaći ljubav, sreću, igru, plodnost, bujnost, sve ono što je dobro" - saopštava Gregović.

       "Na slikama je prepoznatljivo emotivno pismo umjetnice. Prepoznajemo sebe na slikama, prepoznajemo svoje porodice, svoje drage predmete, pejzaže, male događaje na ulici i velika maštanja u samoći. Individualnost izraza je kroz ove čudne neobične a ipak prepoznatljive forme figura i oblika zbog kojih doživljavamo neku vrstu ushićenja" - ističe Đorđe Gregović.

       Istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković za umjetničko stvaralaštvo Marice Kuznjecov Boljević kaže:

       "Kod pronalaženja puta od inspiracije do slike, neophodne su mnoge, uslovno rečeno, žrtve, a naročito, velika upornost i snaga da se dođe do željenog višeg cilja, da se istraje, iznese emocija, osobeni doživljaj sa posebnim univerzalnim značenjem, jer je slikarstvo slično feniksu: iz pepela se uvijek ponovo rađa nova ptica. Prepoznamo li u simbolici ove mitske ptice suštinu umjetničkog duha, složićemo se da je, u skladu sa ovim, teže odbaciti već pronađeno nego pronaći novo. Međutim, regeneracija klasičnih sredstava i predlog za njegovu modernu egzistenciju ima i širi značaj, jer pokušava da obnovi sredstva nа koje se, naročito danas, gleda sa nepovjerenjem i rezignacijom. Jedna od umjetnica koja je od početka svog bavljenja slikarstvom ovo prihvatila kao aksiom koji joj je, istovremeno, i konstantni izazov je crnogorska umjetnica Marica Kuznjecov Boljević.

       Dosljedna svom putu umjetničkog proživljavanja ideje kroz prizmu osobenih likovnih sredstava, Marica Kuznjecov Boljević ostvaruje slike koje nose karakter intimnih likovnih zapisa, komentara, autorefleksivnih osvrta. Njena likovna poetika se zasniva nа apstrakciji u saglasju sa idejom nepokoravanja nikakvoj shemi koja bi zatvorila njen intelektualni i emotivni podsticaj. Pa, i kada se u zamisli pojavi ideja u obliku figure, оnа je lišena literarnih akcenata, ili detaljnih opisa- u pitanju je uvjek sama suština, оnо što figura nosi kao poruku, kao svoj praoblik ili simbol. Na njenoj slici kao da nestaju prostorne kordinate, spoljašnji i unutarnji svijet se stapaju u smjelu ekspresivnost postignutu kako žustrinom poteza, tako i sukobljavanjem suprotnosti oblika, boje i bogatstva strukture. U pokretačkoj stvaralačkoj igri оnа slika оnако kako osjeća, a osjeća onako kako slika, registrujući povišena stanja svijesti u kojima afirmiše subjektivnu posebnost u spontanoj reakciji na izazove životne stvarnosti.

       Specifično odabrana hromatska skala naglašava izvjesnu agresivnost u likovnoj materijalizaciji sukoba lirskog i dramatičnog, poetskog i apokaliptičnog, kako u sebi, tako i u svijetu oko sebe. Hirovita igra linije pojačava psihološku i sugestivnu vrijednost kolorita i raznorodnim kretanjem oživljava geometrijsku arhitektoniku slikanog prizora. A prizor je pronađen u sferi nadrealnih zamisli podstaknutih naivnom dječijom komplikovanošću i svjesnom bezazlenošću kao jednoj od stanica na putu u praiskonsko koje se doživljava trenutkom. Na ovoj stanici, nesklada i haosa, ritmovi spirala se otvaraju i zatvaraju bježeći od sebe, od ritma..

       Као pristigli iz ponora kolektivno nesvjesnog rađaju se likovni znaci prepušteni ćudljivoj igri boja, linija i formi. Priroda tih plastičnih znakova je složena i njihova semiološka analiza bi svakako pokazala koliko su označeno i označavajuće stopljeni u formu znaka da smo, kao posmatrači, odmah uvedeni u samu suštinu slike, u posebnost njenog prostora. U ovoj imaginativnoj atmosferi raščlanjava se i razvija osoben unutarnji monolog. Monolog koji, uvijek nа poseban način sublimira humane vrijednosti postajući »instrument analize za ljudsku dušu«. Monolog u kome se raščlanjava iskustvo i otvara prostor za hrabri iskorak u nepoznato da bi se pokrenulo ka dalje, ka više, ka izazovu, ka smislu, ka postavljanju novih i nanovo novih pitanja, ka odgovoru...

       Konstantno postavljajući suštinska pitanja na relaciji vizuelnih senzacija i onoga što se osjeća dubinom duše, isprepleteno bogatstvom i razuđenošću asocijativnih i refleksnih unutrašnjih sadržaja, umjetnica kao da provocira bezglasni dijalog sa tamnim silama koje su prikrivene u malo poznatim slojevima podsvjesti. Njene slike nе samo da energetski zrače, već se kroz njih osjeća i određeni dinamički princip, kao energija koja pokreće. Forma kao da se i pokretom i kolorističkim odnosima podiže sa svoje osnove, te počinje da leti, lebdi ili pada u prostoru, u tom iracionalnom prostoru kroz koji opijeni slobodom putuju i anima i logos... A sve to, u dubljem značenju, kao da predstavlja simbol transcedencije, oslobađanja čovjekovog bića i njegove težnje da sjedini svijest sa nesvjesnim sadržajem duha i time ostvari svoje biće i svoju humanu ličnost.

       Za njeno umjetničko izražavanje vidljiva realnost je isuviše tijesna, dok je transcedencija izvan svijeta i unutarnjih duhovnih dubina, isuviše prazna. Gradeći mostove između ove dvije sfere, Marica Kuznjecov Boljević rješenje nalazi u proširenju likovnog jezika, subjektivnim, nanovo oformljenim, vizuelnim znacima koji dosežu granicu neizrecivog čime nа osoben način otvara nove puteve izraza u savremenoj crnogorskoj likovnoj umjetnosti".

Lucija Đurašković