JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA


Promocija knjige:

Branka Bogavac
"Razgovori u Parizu"

U Modernoj galeriji u Starom gradu 09. 08. 2008. godine održana je promocija drugog dopunjenog izdanja knjige "Razgovori u Parizu" istaknute publicistkinje Branke Bogavac.

Sa promocije knjige

Branka Bogavac

Osim autorke Branke Bogavac na promociji knjige učestvovali su Mila Čordašević, Miraš Martinović i domaćin Stanka Rađenović.

Promocija je počela citatom iz intervjua Andreja Sinjavskog koji je govorila Stanka Rađenović: "Saslušavanje je uzajamna stvar isljednika i onog koji saslušava. Jer, kad on mene ispituje i samog sebe otkriva."

U nastavku književne večeri o radu Branke Bogavac i o knjizi "Razgovori u Parizu" nadahnuto je govorio poznati književnik iz Herceg Novog Miraš Martinović. Nakon opisa kako je došlo do prvog susreta sa Brankom Bogavac i kako je ta saradnja započela, Miraš Martinović o samoj knjizi kaže: "Ova knjiga će bez sumnje izdržati sve estetske i druge sudove, izdržaće sudove vremena, a njena vrijednost, odnosno njena vrijednost više je svakako činjenica da su se ovakvi duhovi našli na jednom mjestu, jedan do drugog, pa i jedan u drugom, čitalac će na taj način moći da pravi uporedbe... Mnoga od postavljenih pitanja su i etičke prirode, dakle pitanja u ovim intervjuima, biti u svom vremenu i biti njegova savjest, a to je uloga svakog umjetnika a posebno onih sa kojima je Branka razgovarala, osim estetskog jeste u neku ruku i etičko pitanje... Branka Bogavac je postavila takva pitanja i sa njima zamislila mnoge sagovornike i otkrila im vrijednosti nekih njihovih djela za koje su i sami priznali da ih nijesu znali. To su joj i rekli... Ona se ne libi da svoje mišljenje i stav iznese pred Borhesom, Kunderom, Milošem, Joneskom i da im kaže ja mislim ovako a šta vi mislite o tome... U ovoj knjizi našla su se i tri stvaraoca sa prostora bivših EX YU republika: srpski pisac Vidosav Stevanović, hrvatski pisac Predrag Matvejević i crnogorski pisac Sreten Perović.

Uvijek sam se radovao svakoj promociji njenih knjiga žarko sam pisao svaki tekst, a posebna je radost promocije ove knjige koja u svakom pogledu djeluje impozantno, sadržajno, vizuelno i svakako možda i zato što su svi oni na jednom mjestu"

Miraš Martinović

Urednica knjige Mila Čordašević iz Kulturnog centra u Baru podsjetila je na prethodne knjige Branke Bogavac, na sadržaj i na motive koji su doveli do izdavanja ovog dopunjenog izdanja. Mila Čordačević kaže: "Njeni sabesjednici u prethodnim knjigama kao i brojnim publicističkim tekstovima publikovanim širom EX-YU prostora, ali i značajnim evropskim centrima bili su istaknuti umjetnici, književnici, filozofi, mislioci, glumci pa i značajna imena društveno političkog života dvadesetog vijeka. Naravno oni ne pripadaju samo crnogorskom duhovnom miljeu i prostoru bivše nam zajedničke domovine, već i savremenoj evropskoj kulturi i civilizaciji. Upravo na taj način u pravom kosmopolitskom duhu Brankine knjige koje su u suštini most koji spaja sve ove različitosti potvrđuju načelo da je prava budućnost Evrope preplitanje kultura što je i programska orjentacija Barskog kulturnog centra. Sem toga nama je rukopis bio zanimljiv i iz još jednog, čisto sebičnog razloga. Naime, Branka se samim svojim rođenjem u Virpazaru na Skadarskom jezeru upisala u krug zavičajnih stvaralaca Bara iako nikad u njemu nije živjela. Mi smo pored poštovanja prema autorki imali i obavezu da ostavimo trajno svjedočanstvo o njenom stvaralaštvu.(...) Drugo izdanje sadrži Brankine razgovore sa 19 značajnih pisaca, a mi smo drugo izdanje dopunili sa četrnaest novih sagovornika koji predstavljaju sam vrh evropske književnosti među kojima je i nekoliko dobitnika Nobelove nagrade kao i onih koji rijetko ili gotovo nikako ne daju novinarima intervjue. Priznaću da nas je impresionirao duhovni dijapazon ove slobodno mogu reći antologijske knjige koja je na jednom mjestu okupila brojne velikane dvadesetog vijeka."

Mila Čordašević

Na početku svog obraćanja Branka Bogavac je govorila o knjizi kao motivu, kao pokretačkoj snazi koja je "odgovorna" za njeno opredjeljenje da se bavi pisanjem. Autorka to opisuje ovako: "Ja dugujem ovo svoje pisanje jednoj knjizi - to je bila knjiga Marije Kiri koju sam pročitala od dvanaest godina. Ta je knjiga mene odvela u svijet. Ja sam željela da budem Marija Kiri što ste zaključili da nije moguće ali sam otišla u njenu zemlju. Ja sam se jednog dana našla na tribini kada su prenošeni ostaci Marije i Pjera Kirija u Parteon. To je nevjerovatno da se taj krug ipak dogodio. I evo srela sam Evu Kiri kćerku Marije Kiri koja je napisala tu knjigu. I znači nešto se tako dešava u vijeku o čemu čovjek mašta i što zasluži."

Autorka je istakla da je nemoguće prepričavati intervjue pa smo u nastavku čuli nekoliko citata iz veoma zanimljivih intervjua sa njenim sabesjednicima koje je ovom prilikom čitala Stanka Rađenović.

Stanka Rađenović

Ja ne pripadam nijednoj partiji. U mojoj zemlji ljudi su truli od politike. Želio bih da živim u nekoj zemlji gdje ne bi bilo ni carine, ni uniforme, ni zastave, ni kasarni, ni crkava, u svijetu gdje ne postoje razlike među zemljama, gdje je pasoš nepoznat, gdje ne postoji nepovjerenje. Ali, znam da je to iluzija u naše vrijeme. Ja mrzim sve -izme. Svaki sistem je prevara. Želio bih da budem Švajcarac, građanin te fiktivne zemlje, u kojoj je nepoznato ime predsjednika."                                                             (iz intervjua sa H. L. Borhesom)

„Pisati, izmišljati, to je što i ponovo se roditi. To znači osjećati i dati osjetiti, odnosno doživjeti. Zamisliti biće jeste što i stvoriti ga. Literatura je dešifrovanje neizrecivog. Pisati jeste izmisliti, jeste zamisliti, to jest izmisliti i konstruisati, to je mašta, ali zamisliti to je ponovo naći, ponovo otkriti, ponovo stvoriti, ono što je bilo, јеr ono što je bilo, biće i jeste. Pisati jeste otkrivati."                              (iz intervjua sa E. Joneskom)

„Većina naroda je skup promašenih genija, koji daju utisak nečeg izvanrednog, ali to su pomalo blistavi neuspjesi, pomalo tamni, ali to nema značaja za istoriju. Značajni narodi zа istoriju su oni koji su mogli da se održe dosta dugo vremena i gdje postoji istorijski kontinuitet. Neosporno je da balkanski narodi imaju vitalnost, ali je poraz njihova sudbina, a i to je neka vrsta života. Ti narodi daju iluziju da imaju budućnost i mogu da zablistaju i da dožive specificne epohe. Ali najveći problem, kao što sami znate, je jezik. On je ključ svemu. Јеr ima naroda koji su sposobni, ali čiji je jezik još u travi i to je kobno za taj narod. Postoje jezici koji ne odolijevaju, koji ne mogu da se nametnu. To je provincijski jezik i to je kobno za taj narod."
                                                                                                                (iz intervjua sa E. Sioranom)

„U pisanju istražujem vječni djelić tuđe duše. Još od djetinjstva sam osjećao potrebu za tim poetskim traženjem. Želim da prenesem poruku za koju smatram da je važna, moj pogled na svijet, moje shvatanje besmrtnosti, beskraja. Moj cilj u literaturi je da otkrijem dio vječnosti u svima nama, a ne da lijepo rasporedim riječi na stranici. Na pisanje me podstiču uspomene i sjećanja. Čovjek koji se sjeća već je stvaralac. Dok se sjećate ponovo doživljavate događaje na neobičan način, јеr vršite izbor važnih trenutaka. I tada ste potencijalni pisac. Sjećati se znači otkrivati svoju dušu, znači dotaći ono neograničeno što je u drugima. Uloga pisca je da zaustavi trenutak dok piše."                                   (iz intervjua sa A. Makinom)