JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA

14.06.2008.

Izložba slika
Vladimira Đuranovića

Tekst korišćen iz kataloga koji je izdat povodom otvaranja izložbe.

Otvaranje izložbe

Izložbu je otvorila istoričar umjetnosti
Ljiljana Zeković

Vladimir Đuranović

Kada se samoća pojača do te mjere da postane ne samo naše stanje nego i jedina naša vjera, solidarnost sa svime što nas okružuje prestaje: otpadnici postojanja, izgnani smo iz zajednice živih bića, čija je jedina odlika da žurno čekaju nešto što ne bi bila smrt. Međutim, uškopljeni opsjenom toga čekanja odbačeni od velikog svijeta iluzija, mi smo najotpadničkija sekta, јеr је sama naša duša rođena u otpadništvu, smatra Sioran.

Filozofija egzistencijalizma, Kafka, Kami, Sioran, ekspresionizam, nova figuracija, pop-art, strip, film, crnogorsko društvo u tranziciji, referentni su punktumi slika i crteža Vladimira Dada Đuranovića. U novim crtežima iz ciklusa Light registruje se niz značajnih promjena u strukturi, ikononografiji i mediju koji koristi. Kafkijanska atmosfera, čovjek - otpadnik postojanja, izgubljen u lavirintima savremenog potrošačkog društva, erozija vrijednosti, otuđenost, apsurd, traganje za identitetom, prelomljena je i izukrštana u scenama: kartanja, svođenja računa, dolazaka, čekanja, dogovora, odmjeravanja, sjedenja u kafiću, šetnji, odmoru, plesu, galeriji, ateljeu... Prizori su to na granici fikcije i realnosti, sažete naracije u kojim se lako ne razlikuju potpuni i logični tokovi njenog odvijanja. Đuranovićevi likovi sublimiraju lica i naličja grada, crnogorskog društva u tranziciji, ali i položaj, mjesto umjetnika (crteži Galerista, Atelje, Slikar). Sugestivna ekspresija oblika posljedica je namjerne nevještine anatomskih predstava figura i proporcija figura, predmeta i prostora. Likovi su na granici karikaturalnog, neproporcionalno veliki u odnosu na prostor - ulice, parka, kafića, sobe, koji postaje klaustofobičan. U inventivnom i prepoznatljivom načinu egzekucije registruju se transponovana iskustva stripa, filma-kadrovi (nastavljaju se i van granica rama crteža) pored onih iz polja likovne umjetnosti.

Sceničnost prizora jedan je od bitnih elemenata topologije crteža koja implicira dramatičan teatar apsurda, ponegdje bizaran, dok je svjetlost njihova velika tema, kohezioni elemenat i sredstvo parexellance, na što upućuje i naziv ciklusa. Najčešće su akcentovani eksplicitno i izvori svjetlosti - lampe, sijalice, mjesec, farovi automobila, kojima postiže oniričku atmosferu, bremenitu prijetnjom, strahom. Figure su nestvarno i nadstvarno ozarene, koje zahvaljujući poigravanju perspektivom lebde, kreću se u različitim pravcima, izdužuju se. Drugi bitan elemenat u njihovoj strukturi i ikonografiji je postojanje sjenki. Sjenka je suprotna svjetlosti, a s druge strane to je slika nestalnih, nestvarnih i promjenljivih stvari kojom umjetnik transponuje dekirikovksu metafizičku atmosferu.

Đuranovićevi antijunaci često nose naočare koje su rekvizit skrivanja, zaklanjanja, neka vrsta maski, voze bjele limuzine i šetaju pse koji simbolišu statusne simbole. Dosada, melanholija, otupjelost, nepostojanje emocija, čak i kada su muškarac i žena u zagrljaju su neki od slojeva psiholoških stanja čovjeka, umjetnikova latentna kritika. Tema crteža Light je i erotika, čulnost - žene naglašenih atributa, grudi, bedara, usta...ali koja takođe u svojoj biti skriva nešto prijeteće, što markira izvorom svijetla, sjenkama, ili oneobičavanjem običnog-npr.predimenzioniranim cvijećem. To oneobičavanje uobičajenog registruje se i u prizorima Blažen, Slikar, Cvijeće gdje stigmat zaumnog, tjeskobnog postaju lica na slikama u pozadini.

Najjača svjetlost može da odgonetne svijet ma koliko bio zagonetan, zapisao je Franc Kafka. Ova mitologija svakodnevice, je „odgonetanje svijeta", metaforičko kazivanje o nekim bitnim egzistencijalnim spoznajama ostvarena klasičnim medijem crteža, tušem i perom. Najfinija mreža linija, šrafure, virtuozna upotreba perspektive i svjetlosti, karakteristike su najzrelijeg Đuranovićevog crtačkog opusa - ciklusa Light.

Nataša Nikčević

VLADIMIR ĐURANOVIĆ

Rođen je 1974. godine. Završio je školu primjenjenih umjetnosti u Sarajevu 1992. godine i slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 1997. godine gdje je i magistrirao 2000. godine. Angažovan je kao asistent na istom fakultetu na predmetnu crtanje. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1997. godine. Samostalno je izlagao u galeriji "Santa Marija" u okviru likovnog programa "Grad - teatar" Budva 1997. , galeriji "Centar" - Podgorica 1999., Umjetničkom paviljonu -Podgorica 2003., galeriji "Spinaker" - Herceg Novi 2004., galeriji "Art" - Podgorica, 2005. i u galeriji "Centar" - Podgorica 2006. godine.
Značajnije kolektivne izložbe: sa grupom "8 nezavisnih" Dvorac Petrovića - Podgorica 1997., "Crnogorsko trijenale mladih" - Dvorac Petrovića - Podgorica 2001., "27 mladih" - Umjetnički paviljon - Podgorica 2002. "Hercegnovski zimski salon" 2002., "Tragom ikonografije pop arta" - "Art" galerija Podgorica/Sarajevo 2003., "XI INTERBIFEP", Tuzla 2004., Ljubljana 2004. "Aktuelni trenutak u crnogorskoj likovnoj umjetnosti" i "Novi talas" - Brisel/ Sarajevo/ Pariz 2005/2006.,"XII INTERBIFEP", Tuzla 2006., itd.

Adresa: Miloša Obilića bb, Podgorica - Crna Gora
Tel: +382 (0)69 485 340, 020 652 201, E-mail: vladimirdjuran@cg.yu,
Web: www.vladimirdjuranovic.com