JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA

Izložba slika:
Vasa Nikčevića

 

U Modernoj galeriji u Budvi, 22.11.2008.god. otvorena je izložba akademskog slikara Vasa Nikčevića. Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti Milica Radulović.

 

Sa otvaranja izložbe

Vaso Nikčević

Vaso Nikčević
Rođen 25. agusta 1964.godine u Nikšiću. Diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1992. godine u klasi profesora Živojina Turinskog.

Samostalne izložbe
1991. Budva, Galerija Arkada
1992. Beograd, GalerijaTanjug pres centar
1992. Beograd, Galerija Centar dizajna
1992. Beograd, Galerija plavi jahač
1994. Beogard, Galerija Zadužbina llije Kolarca
1995. Podgorica, Moderna galerija
1996. Nikšić, Galerija Nikola I
1996. Herceg Novi, Galerija Josip Bepo Benković
1997. Bar, Galerija Kulturni centar
1999. Beograd, Jugoslovenski muzeji i galerije
1999. Budva, Galerija Arkada
1999. Podgorica, Galerija Al
1999. Nikšić, Galerija
2OO1.Pariz, Drouot
2OO2.Tivat, Dvorac Buća
2006. Podgorica, ULUCG
2007. Sarajevska zima
2008. Galerija "Nikola I", Centar za kulturu Nikšić

Nagrade
1991. Beograd, Prva nagrada za slikarstvo Petar Lubarda
1996. Podgorica, Nagrada za slikarstvo Milunović, Stijović, Lubarda

Milica Radulović

Obraćajući se velikom broju posjetilaca izložbe istoričarka umjetnosti Milica Radulović je govorila o likovnom stvaralaštu Vasa Nikčevića. O njegovom likovnom djelu kaže sljedeće:

"Slijedeći određene savremene umjetničke tokove u kojima se pribjegava svođenju oblika na znak, gdje sam oblik, bez namjere predstavljanja nekog lika ili predmeta, treba da bude samostalni nosioc duhovnog značenja, Vaso Nikčević gradi svoje likovno djelo, ostvarujući potpunu saglasnost između očekivanog i uspostavljenog. Pokazujući afinitet ka maniru umjetnosti lirske apstrakcije, i svim njenim odrednicama koje se mogu svrstati pod nazivom „psihičke improvizacije", još od njenih istorijskih početaka pa do danas, autor u težnji za sopstvenom autentičnošću, kao princip likovnog izraza, usvaja teoretski već elaborirano „dramatično ili lirsko stanje pretvoreno u neposredni likovni trag".

Intenzivno osjećanje i razumijevanje savremenosti, jeste ona uočljiva postojanost Nikčevićeve umjetnosti, očigledna u svakom segmentu njegovog stvaralaštva, bilo da se radi o crtežima ili slikama. Estetsku konstantu njegovog slikarstva čini boja, tačnije ostvarena harmonija boje. Tokom istorije umjetnosti, naročito u slikarstvu XX vijeka, boja je postala autonomno sredstvo uobličavanja, tim prije što se poetika pojedinih umjetnika XX vijeka ne može u potpunosti razumjeti bez uvida u teoriju boja.

Pojedini teoretičari umjetnosti prave razliku između vlastite i predstavljačke vrijednosti boje, gdje ova druga kategorija podrazumijeva ona svojstva boje koja su u službi njenog nosioca - objašnjavaju, dakle, njegovu prirodu; daju mu ne samo „kolorit" nego i materijalnost.
Upravo takvu vrijednost boje prepoznajem u slikarstvu Vasa Nikčevića, gdje ona ima sposobnost da materijalizuje ideju, stanje svijesti ili duha, postajud tako suštinski element cjelokupnog kreativnog procesa.

Izražavajući se na takav način, uglavnom mirnim, pastelnim koloritom, sa tek povremenim intenzivnijm tonovima plave, zelene ili žute, kojima akcentuje pojedine detalje, koji djeluju kao „titraj nerva", autor zapravo istražuje beskrajne, nepregledne prostore sopstvene enregije, čitavo jedno prostranstvo metafizičkog naboja, u kom prepoznajemo ili naslućujemo skoncentrisanu misao pretvorenu u znak; ideju pretočenu u simbol...

Pozivajući se nanovo na umjetničke okvire apstraktnog slikarstva, koje je oslobođeno podsjećanja na realnost, tačnije bez potrebe za doslovnom interpretacijom stvarnosti, gdje se slika svodi na kompoziciju čiji je osnov boja i znak, autor prepoznaje mogućnost sopstvenog likovnog izraza. Prevodeći subjektivne utiske u jedinstveni i specifični, samostalni znak, koji može biti trag ili naznaka nečeg realnog, autor nam demonstrira istančanu likovnu senzibilnost i poetsku sugestivnost.

Na velikim formatima to je još uočljivije, gdje gusti, pastozni nanosi boje tvore jednu skoro reljefastu strukturu, preko koje se može osjetiti, „napipati" svaki potez, trag, koji nastaje kao odraz iskrene spontanosti stvaranja. Tako građeni prizori prenose utisak sveobuhvatnog, dramatičnog uzbuđenja naglašene emotivnosti, koji nude mogućnost različitih intuitivnih prepoznavanja, otkrivanja i naslućivanja njihovih novih i višeznačnih sadržaja.
Slikarstvo Vasa Nikčevića izmiče jednostavnim interpretacijama i konačnim zaključcima, nudeći uvijek iznova drugačija značenja i dodatna promišljanja. No, u njemu se, sasvim sigurno, prepoznaje izuzetna stvaralačka energija i umjetnikova posvećenost sopstvenom nenametljivom, produhovljenom i utemeljenom likovnom djelu".