SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi



| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |
 
   
   
     





 

JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA
MODERNA GALERIJA


Izložba slika:
Milijane Vujović

U Modernoj galeriji u Starom gradu 14.03.2008.god. otvorena je izložba slika akademskog slikara Milijane Vujović. Izložbu slika otvorio je profesor Mišo Gaćinović.


Otvaranje izložbe


Milijana Vujović


Tekst korišćen iz kataloga koji je izdat povodom otvaranja ove izložbe.


Milijana Vujović, rođena je 14.03.1973. godine u Podgorici. Završila je Likovnu Akademiju na Cetlnju 1996.godine, odsjek slikarstvo, u klasi profesora Smaila Karaila. Prvu samostalnu izložbu imala je 1997. godine u Podgorici, drugu u Danilovgradu. Izlagala je na više kolektivnih izložbi, Tradicionalna izložba ULUCG, Decembarski likovni salon.

Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1998.godine. Deset godina radi kao profesor likovne kulture, a zadnjih pet živi u Budvi i radi u OŠ "Stefan Mitrov Ljubiša".


Na samostalnoj izložbi u budvanskoj Modernoj galeriji slikarka Milijana Vujović predstavlja se radovima nastalim u proteklih desetak godina. Tematsko-sadržajni krug slika svodi se na motive pejzaža i mrtve prirode rađene u tehnici ulja na platnu. Iz romantičarsko panteističke ljubavi prema prirodi i nadrealističke opčinjenosti prostorom stvara svoj irealni svijet slike iskazujući na taj način ideju eskapizma, ličnu i opšteljudsku iskonsku težnju za povratkom "mitskoj" prirodi.
Struktura likovnog svijeta Milijane Vujović sazdana je od melanholičnih vizija prožetih stvarnošću koje sugerišu vrstu nadrealističkog izraza. Eklektički slikarski jezik anticipira elemente magijskog realizma, fantastične umjetnosti, romantizma i klasicizma. U vizuelnim aranžmanima, uvijek prisutan produbljeni prostor pun plavičaste izmaglice, mekote i prozračnosti, predstavlja nelimitirani vazdušni omotač u čijem su središtu realni motivi postavljeni u imaginarnom kontekstu imanentnom svijetu snova.

Favorizovanjem motiva kamena, mora i maslina, ukazuje na duboku povezanost sa zavičajnim ambijentom i snažan emotivni doživljaj primorskog podneblja u kojem danas stvara. Uz sintetičku moć uočavanja, pažljivo odabira realne objekte i pretvara samostalne i nepovezane osobenosti motiva u sliku izvjesnog mističnog simbolizma. Tu nailazimo na antičke ruševine i amfore kao simbole davno nestalog svijeta, kamen- simbol snage i postojanosti, maslinu- simbol mira i očišćenja duše, nar i ruže- simbole mučeništva, jaje- univerzalni simbol početka i kraja svijeta. Tako osamljeni simbolično-metaforični objekti posjeduju tajanstvenu težinu i demonsku snagu. Proračunato postavljeni u izrazito pojednostavljena kompoziciona rješenja doprinose sveopštem utisku bezvremenosti, usamljenosti i prolaznosti života. Morfološka građa data u preciznim pojedinostima i realističkom maniru, sa lazurnim nanosima boje, smirenog poteza, podsjeća na finu materijalizaciju mrtve prirode holandskog slikarstva XVII vijeka. Snažno okarakterisani predmeti izdvojeni iz svoje prirodne sredine, dovedeni su u novi kontekst uz izvjesnu dozu ironije, sjete i nostalgije. To je bezvremeni svijet koji je umirila neka magična sila.

Pažnju privlači kontrast u slikarskoj egzekuciji prvog plana slike gdje su motivi brižljivo realistički definisani u svoj svojoj punoći i taktilnosti, i pozadine koja konture razlaže u meke izmaglice, što izaziva gotovo dramatičan utisak i halucinantan prizvuk kao neki vid projekcije emotivnog stanja umjetnice i odlučnosti da ono podsvjesno zauvijek ostane u tajanstvu izmaglice. Suptilnost tona i fakture, kao i melanholična koloristička paleta bazirana nа tonovima plave i zelene uz tek po neki detalj jake boje (žuti limun, crveni nar), doprinose opštem utisku misticizma i kontemplativnosti. Svoj stvaralački identitet slikarka je pronašla u metaforičkoj projekciji primorskih pejzaža.. Uzburkano more i široko nebo ne unose nespokojstvo nadrealističkog manira, već svojim mirnim horizontalama doprinose harmoničnosti i elegičnosti doživljaja. To su prizori beskrajno samotnih predjela koji, kao i slike mrtve prirode, stoje u svom zamrznutom miru i tišini. Utihnuta svjetlost i odsustvo njenog određenog izvora pojačavaju utisak mistike i nadrealnog. Svijet ovih slika u potpunosti je lišen formalnog animalnog i ljudskog prisustva u smislu izbjegavanja svake vrste destrukcije prikazanog.

Svjesno sprovedena hladnoća daje ovim radovima neophodno lično obilježje nenametljive skromnosti, disciplinovanosti i dosljednosti u izvedbi. Izvjesna tvrdoća i pomalo usiljen likovni aranžman ne remete osjećaj cjelovitosti prizora. U pitanju je umjetnica koju privlači tiho zadovoljstvo stvaranja i težnja da sa punom mjerom vještine prikaže svoj svijet na jedan neposredan i čitljiv način. Milijana Vujović predano istrajava na umjetničkom stilu koji je izgradila, odnjegovala i istovremeno uzdigla na nivo definisanog ličnog koda.


Mirela Čormaković, istoričar umjetnosti