Tekst korišćen iz kataloga koji je izdat povodom održavanja književne večeri.
Fotografije: Montenegrina Team
Književno veče Mladena Lompara
Mladen Lompar
Mladen Lompar je pjesnik, esejista i kritičar, a objavljuje likovne oglede i kritike. Rođen je 1944. na Cetinju. Filološki fakultet diplomirao u Beogradu. Radio je kao direktor Umjetničkog muzeja Crne Gore, a bio je i glavni urednik časopisa “Ars”. Objavio je djela: Pustinožitelj, Karabojno žitije, Tajni osvit, Noć poslije, Uzalud riječ, Prostor izgubljene svjetlosti, i Kako preživjeti Vizantiju. Član je Udruženja nezavisnih književnika Crne Gore i dobitnik je ovogodišnje Trinaestojulske nagrade.
Moderatori: Božena Jelušić i Dragan Radulović
KAKO PREŽIVJETI VIZANTIJU
Kako preživjeti Vizantiju -
govorila je
i tresući se
čekala da pitamo
a mi smo ćutali
oni nam se
polako
zmijski
uvlače u riječi
i mi opet
žrtve - govorila je dalje
tišinu su iskale njene riječi
i trenutak razuma
zaista kako preživjeti Vizantiju
purpurne sobe i carske zločine
slijepe vođe
preteške presude
ludosti bjekstva
želje za tuđom svjetlošću
sječivo na licu Gospe
nož u grudi Isusa
plamen za ikone
za molitve i divljenje
plutamo Vizantijom
ostrvo i kapela na groblju
i zmije između kostiju i vječnosti
i sveci za čije božanstvo nema vjernika
a malo dalje
šiblje i podivljale ruže
krstače bez obilježja
zapušteni mrtvaci
u luci koja više ne čeka ni jedra na horizontu
(svaki se život plaši ovakve zasmrti)
a morem plutaju olupine
cvjetovi magnolije
i nikad otvorene knjige
upute crkve ponekad misao na vjekovnost
i miris tamjanski
i raskoš utvari
i trajanje
čuvaju ponegđe i Boga
u drhtavom obredu monaha
ali tok onaj široki
nosi sve pred sobom
i odiše mucnim nasljeđem
zaista kako preživjeti Vizantiju
ostaviti je prahu i divljenju
kad ovdje
jedino prošlost nema kraja
NOC IZ LAPIDARIJA
1.
pod cempresima
ostaci klesarskih njeznosti
sa utvrda i stela nadgrobnih
sa krstionica
portala i oltarskih ukrasa
kamenje znacajno
veliko
ali za dusu tesko
i nema vremena ovog
niti drugog
u cije temelje gledam
na jednom grobnom kamenu
(kraju svijeta i simbolu besmisla)
ime polomljeno
kao pogodjeni glasnik
cija je poruka naglo prekinuta
i slika koju nazirem -
linija
i tri nejednake zvijezde iznad
i unistena slova sedam stihova
samo posljednju rijec slutim
- NOC
na kraju sedam redova zivota
