SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi





 
| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |

 

 

 

15.08.2011.

GRAD TEATAR BUDVA


Crnogorsko narodno pozorište

KONTE ZANOVIĆ

Reditelj: Radmila Vojvodić

 

       U ponedjeljak, 15. avgusta, na sceni na Svetom Stefanu je održana peta premijera ovogodišnjeg festivala "Grad teatar", predstava "Konte Zanović", nastala po motivima drame Vladimira Sekulića "Stefan Zanović" a u dramaturškoj adaptaciji i u režiji Radmile Vojvodić. Predstava "Konte Zanović" je urađena u koprodukciji sa Crnogorskim narodnim pozorištem iz Podgorice.

 

 

 

 

Režija i dramaturška prerada: Radmilа Vojvodić
Sscenografija: Miodrag Tabački
Kostimografija: Angelina Atlagić
Kompozitor: Ljupčo Konstantinov
Lektor: Dubravka Drakić

 

 

 

Branimir Popović i Dubravka Drakić

 

Uloge:
Stefan Zanović i violina: DRAGAN MIĆANOVIĆ
Primislav Zanović: BRANIMIR POPOVIĆ
Tomazo Medini i gitara: SIMO TREBJEŠANIN
Zore i udaraljke: DUBRAVKA DRAKIĆ
Đakomo Kazanova: BRANO VUKOVIĆ
Ledi Čadli i gitara i udaraljke: NADA VUKČEVIĆ
Knez Oginski: ZORAN VUJOVIĆ
Gertruda Oginski i udaraljke: BOJANA KNEŽEVIĆ
Madam difre: ŽAKLINA OŠTIR
Trgovac Šomel i harmonika: DUŠAN KOVAČEVIĆ
Mala Sofi i bubnjevi: JOVAN KRIVOKAPIĆ

 

 

 

 

Brano Vuković

 

       U festivalskom katalogu o Zanoviću se kaže: „Stefan Zanović Hanibal, pustolov, pjesnik i filozof evropskog formata, rođen je u Budvi 1751. godine u porodici kneza Antuna Zanovića. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Veneciji; studirao je na univerzitetu u Padovi. Kao pustolov, zbog raznih prevara, tumarao je Evropom, boraveći na dvorovima kraljeva i velmoža. Upoznao je Rusoa, Dalambera i Voltera, prevodio njihova djela i slao im svoje pjesme i pisma. Predstavljao se kao grof od Babilonije, Šćepan Mali, princ od Albanije i dr.; održavao je bliske veze sa vladikom Savom i mladim arhimandritom Petrom I i bio pretendent na presto. Poput Kazanove, poznati je zavodnik otmenog ženskog svijeta; bio je ljubavnik čuvene engleske vojvotkinje Kingston, sa kojom je posjetio caricu Jekaterinu; trošio je velike sume novca koje je dobio od pokrovitelja, ljubavnica i za kartaškim stolom. Tokom svog kratkog i burnog života, Stefan Zanović je u raznim zemljama štampao svoja brojna pjesnička i filozofsko-refleksivna djela pisana na vodećim evropskim jezicima. Teatralno, kao što je i živio, Stefan je završio život 25. maja 1786. godine u Amsterdamu. U zatvorskoj ćeliji, napušten od svih, prerezao je sebi vene u trideset petoj godini života. Stefanov brat Miroslav živio je u Budvi, bavio se književnošću i politikom, a njegov stariji brat Primislav bio je takođe avanturista."

 

 

 

 

       O poznatom budvanskom vagabundu epohe prosvetiteljstva i ponovnom radu na ovom komadu rediteljka je rekla:

"Ko je Konte Zanović? Više od dvjesta godina istoričari se uzaludno pitaju jednako nas držeći u nedoumici. On je i  pjesnik i filozof i prosvjetitelj; preobučenjak koji pozajmljuje novo ime svakom novom poduhvatu… neodoljivi  ljubavnik slavan poput Kazanove, plemić po ubjeđenju, pustolov i pretendent na mnogo prestola, nevješti trgovac i izdašni darodavac lako stečenih para... dobro odjevena bezočna sveznalica koja kaže: „Čovjek je prije  rođen da bude prevaren, nego da bude naučen“. Nećemo ga klevetati ni razobličavati. To, nikako! Konte je zgodna prilika heroja vremena koje predhodi revolucijama, kad je život sličniji pozorištu no pozorište životu – heroja grotesknog teatra. Tako stoji u mojoj bilješci uz predstavu iz 1996. godine koju dopisujem. Nećemo odgonetati ko je Konte Zanović ni ovaj put. Nećemo ničim razarati mit o ovoj personi „megalomanija montenegrina“. Čemu? Slavimo ovog neobičnog histriona, plemenitog buntovnika i propalog podvižnika… Hoćemo  da ponovo uspostavimo  mit o njemu, sagledavajući ga ne samo iz vizure krize identiteta predrevolucionarne Evrope kojoj je pripadao, nego i optikom vlastitog vremena. Iz vlastitog konteksta novih stilova manipulacija i novih simolakruma. Konfekcije i  kupovine identiteta, obraza i obrazina koje je teško razlikovati. A, kako bismo to drugačije postigli nego čineći teatar autoparodičnim…"

 

 

 

 

 

 

 

VIDEO ZAPIS POJEDINIH DJELOVA PREDSTAVE