22.07.2011.

GRAD TEATAR BUDVA
TRG PJESNIKA

Balša Brković
"Paranoja u Podgorici"

     U petak, 22. jula 2011. na Trgu pjesnika održano je književno veče na kome je predstavljena knjiga „Paranoja u Podgorici“ crnogorskog pisca i publiciste Balše Brkovića. Moderator je bila Božena Jelušić, profesor i književni kritičar.

Književno veče na Trgu pjesnika

Balša Brković

       Balša Brković je rođen 25. aprila 1966. u Podgorici. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Odsjeku za opštu književnost i teoriju književnosti. Objavio je pet knjiga poezije, Konji jedu breskve (Pegaz, Beograd, 1985), Filip boje srebra (CDNK, Podgorica, 1991), Rt Svete Marije (Aurora, Zagreb, 1993), Contrapposto (Dignitas, Cetinje, 1998) i Dvojenje (DUKS, Podgorica, 2001); knjigu priča Berlinski krug (Prosveta, Beograd, 2008) i dva romana, Privatna galerija(Durieux, Zagreb, 2002), koji je doživio četiri izdanja u preko 20.000 primjeraka i Paranoja u Podgorici (Vijesti, Podgorica, 2010), apsolutni hit godine u Crnoj Gori. Roman Paranoja u Podgorici je od jula do septembra 2010. prodat u preko deset hiljada primjeraka. Prevodi romana Privatna galerija objavljeni su u Češkoj (2007), Sloveniji (2006) i Albaniji (2007). Privatna galerija je u Monitorovoj anketi proglašena kulturnim događajem godine u Crnoj Gori 2002. godine. Za ovaj roman Brković je dobio nagradu “Miroslavljevo jevanđelje” za najbolju knjigu proze u Srbiji i Crnoj Gori 2001–2003. Isti roman bio je nominovan u najuži izbor (4 knjige) za prestižnu tuzlansku nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman na ex-yu prostoru u 2002. godini. U anketi beogradskog “Blica”, Privatna galerija je uvrštena na listu deset najboljih postmodernističkih romana u Srbiji i Crnoj Gori. Pored poezije, Balša Brković objavljuje prozu i esejistiku. Bavi se i pozorišnom kritikom, kao i istorijom i idejama anarhizma. Početkom devedesetih godina pripadao je grupi crnogorskih intelektualaca koji su se usprotivili ratu i izolacionističkoj politici crnogorskih vlasti. Danas je urednik ART-a, kulturnog dodatka najuticajnijeg i najtiražnijeg crnogorskog dnevnog lista “Vijesti”. Po ubjeđenju je anarhista.

Božena Jelušić

       Predstavljajući roman "Paranoja u Podgorici", Božena Jelušić je u uvodnom dijelu govorila o gonzo novinarstvu koje je nastalo kao manir nakon pojave djela Hantera Tomsona „Paranoja u Las Vegasu“. Po njenim riječima jedna od referenci u ovom romanu kojoj se okreće Balša Brković je upravo gonzo novinarstvo koje je karakteristično po udruživanju fikcije i novinarstva. Tomsonov pokušaj da sve prikaže onako kako je bilo, sa puno skepse, sa puno humora, sa puno psovki, sa puno cinizma po nekad, sa manirom da je pripovjedač istovremeno i junak, dakle sa puno autobiografskog, prepoznatljiva je referenca i u romanu "Paranoja u Podgorici".

       Roman Balše Brkovića je izvanredan primjer arskombinatorije, u kojem se udružuje saspens sa najtvrđom realnošću naše tranzicione svakodnevnice,tu su izvanredna uočavanja neobičnih detalja, blistavi esemi koji prerastaju u prave male kolumne o raznim pitanjima, to je roman koji u tekstualnom smislu ima gotovo barokno bogastvo. Roman predstavlja i svojevrsni hronotop Podgorice, odnosno to je prikaz prostora koji slika vrijeme koji je autor želio da predstavi - naglasila je Božena Jelušić.

       Balša Brković kaže da je literatura uvijek i mitotvorenje i destrukcija mitova. Dugo su ljudi vjerovali da naš prostor nije zanimljiv. U zadnjih petnaestak godina, nekoliko sjajnih crnogorskih pisaca su razbili taj mit i dokazali da nije tačna tvrdnja da ovaj prostor u književnom smislu nije fotogeničan.

       Pišući ovaj roman, Balša Brković kaže da je ponudio mnoštvo podataka o ovom prostoru, o tom vremenu tranzicije, o nekoj poklonjenoj kulturi, a ustvari to je bilo nastojanje da ovaj roman bude neka vrsta generacijskog kataloga.

       Na pitanje da li postoji objektivno novinarstvo i da li je objektivno novinarstvo mit kako kaže Hanter Tomson, Balša Brković ističe da vjeruje da postoji novinarstvo koje može da stvari učini vidljivim i to je ono što je važno, a da je priča o nekom apsolutno objektivnom novinarstvu, o nekom nedodirljivom objektivnom novinarstvu zaista mit.

       Božena Jelušić ističe da i ovaj kao i drugi romani Balše Brkovića predstavljaju afirmaciju žene, afirmaciju njene individualnosti, ne njene sintetičnosti, njene običnosti, utopljene u neke stereotipe. Balša Brković kaže da je i u prvom romanu ženski likovi su na neki način važniji od muških. Slična situacija je i u ovom romanu ključni dio akcije ovdje pripada ženi, a muški likovi su ti koji tumače stvarnost i pokušavaju da obmanu sebe i taj detalj samoobmanjivanja je vrlo bitan, a o njemu se vrlo malo piše. Čovjek je sklon samoobmanjivanju i ako postoji i najmanja šansa za to on će je iskoristiti i stvarati nevjerovatne konstrukcije samoobmanjivanja.

       Za književno veče Balše Brkovića je vladalo izuzetno veliko interesovanje pa je na samom početku književne večeri prostor namijenjen za ovu manifestaciju na Trgu pjesnika izgledao dosta mali.