SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi





 
| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |

 

 

 

03.08.2010.

GRAD THEATRE CITY BUDVA


Narodno pozorište Republike Srpske

Branislav Pipović i Miloš Paunović

ZVIJEZDA JE ROĐENA

Reditelj: Miloš Paunović

 

       

       U utorak, 3. avgusta na sceni između crkava, izveden je mjuzikl Narodnog pozorišta iz Banja Luke "Zvijezda je rođena", u režiji Miloša Paunovića, a po tekstu Miloša Paunovića i Branislava Pipovića.


Mjuzikl "Zvijezda je rođena"



Reditelj, koautor teksta, autor ideje, koreograf i izbor muzike: Miloš Paunović
Scenografija: Dragana Purković-Macan
Kostimografija: Ivana Jovanović  
Muzički aranžer: Vladimir Grajić
Dizajner svijetla : Miljenko Bengez
Lektor: Milorad Telebak
Korepetitor i vokalni pedagog: Sanja Čolić-Zelić
Video radovi: Petar Bilbija, Zoran Galić, Saša Hajduković, Dragan Majkić


Boris Šavlja


Boris Šavlja

 

Igraju:

Džudi Garland/Djevojka: Sandra Ljubojević
Bili Holidej/Etel/Fotograf: Slađana Zrnić
Elvis Prisli/Producent/Čuvar: Željko Erkić
Merilin Monro/Producent: Đurđa Vukašinović
Džim Morison/Džon Kenedi/Gazda: Vladimir Đorđević
Majkl Džekson/Novinar/Mladić: Velimir Blanić
Ejmi Vajnhaus/Bolničarka: Anja Stanić  
Voditelj: Boris Šavlja
Konkubine: Ana Radovanović, Ana Rosić/Željka Grgić  





Sandra Ljubojević


-Miloš Paunović – reditelj

       Diplomirao je pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi prof. Slavenka Saletovića. Već dvije decenije se bavi latinoameričkim plesovima, džezom i stepom. Dobitnik je niza priznanja i nagrada. Osnivač je mjuzikl trupe Firesteps Musical Company, s ciljem da savlada stari i pronađe novi put u mjuziklu kroz ples, pjevanje i glumu. Poslednjih šest godina radi kao koreograf, a njegove koreografije u pozorištu su: Neuhvatljivi sistem glume, u režiji Gordane Marić, Atelje 212; Skakavci, u režiji Dejana Mijača, JDP-a; Don Žuan, u režiji Ane Đorđević, Bitef teatar; Brod ljubavi, u režiji Darka Bajića, Zvezdara teatar; Ranjeni orao, u režiji Alise Stojanović, Atelje 212; Planeta specijalista, u režiji Alise Stojanović, Pozorište “Duško Radović”; Don Žuan u Sohou, u režiji Alise Stojanović, Atelje 212; Nevinost, u režiji Dejana Mijača, Atelje 212; Vitamini, u režiji Filipa Grinvalda, Narodno pozorište Beograd; Kičma, u režiji Bojane Janković, Pozorište “Duško Radović”; Slučaj Vojcek-Hinkmen, u režiji Ane Tomović, Bitef teatar; Balon od kamena-moja sjećanja, u režiji Filipa Grinvalda, Narodno pozorište Republike Srpske; Šest lica traže pisca, u režiji Zlatka Pakovića, Pozorište “Duško Radović”; Anđeli u Americi, u režiji Gorčina Stojanovića, Beogradsko dramsko pozorište.


Vanja Stanić


Anja Stanić


Slađana Zrnić


Slađana Zrnić



 

Branislav Pipović

       Rođen je 1959. godine. Do sada objavio: drame Pariska komuna (Аtelje 212, režija Paolo Mađeli, 1988) i Pagani (“Scena”, Novi Sad, 1994), zbirka pripovjetki Zimska svita (“Prosveta”, Beograd, 1997); hermetički spis Zamak: Uspavana lepotica (“L.O.M.”, Beograd, 2001, Lux Mundi Press, New Yоrk, 2009, na engleskom); priče u periodici.
Živi u Beogradu.


Željko Erkić



Željko Erkić


Riječ reditelja:

       Čekamo nekakav kraj svijeta, nesvesni da odavno živimo u armagedonu. Svaki sistem vrednosti je ubijen, ljubav je apstraktni pojam iz bajke, umetnost je umetničarenje, a bežeći od takvog užasa svoje živote smo preselili “on-line”. U ovom svetu jedina prava religija je “ENTERTАINMENT”! Čak su i sve vere mutirale u medijske spektakle čije su teme sva moguća čudesa, jedino što u njima za Boga više nema interesovanja. Tragično je, ali zapravo i smešno, da je na kraju nešto tako jeftino i banalno kao što je zabava postalo najmoćnije sredstvo manipulacije na planeti. Čuvena misao “svet je pozornica” dobija novi smisao. Nije više pozornica mesto gde se raspravlja o neobjašnjivom fenomenu ljudske sudbine na koju utiču neke više sile, već je svaki događaj na svetu postao jedno šarlatansko provincijalno pozorište u kome glumi nesrećna masa ljudi. Više sile je zamenila određena manjina ljudi koja za režiju, bez ikakve bojazni zbog očigledne neuverljivosti, koristi najgora amaterska sredstva i opšta mesta. Potom, ti isti glumci i reditelji gledaju sopstvenu predstavu i grohotom se smeju sami sebi iako u tim komadima žestoko ginu i pate, a karte za ulazak na predstavu se plaćaju svojim životima i kreditima u bankama. Oni koji uoče zaveru i iznesu je pred gomilu biće takođe doživljeni kao još jedan cirkuski trik, a njihove reči će imati vrednosti istih onih laži kojima se manipuliše. Apsurd života na zemlji je doživeo savršenstvo! Apsudno je o tome pričati javno, apsurdno je o tome misliti, apsurno je... biti. Jedina istina je smrt. Osmehnimo joj se i prigrlimo je s ljubavlju. Zaslužila je to zbog svoje iskrenosti.

Napomena: Naravno da je takođe apsurdno gledati ovu predstavu, ali ako je gledate, nadam se da ćete bar “umreti” od smeha.


Đurđa Vukašinović i Vladimir Đorđević





Đurđa Vukašinović

       U predstavi se koriste pjesme: The 20th Century Fox Fanfare – Alfred Newman, There’s No Business Like Show Business – Irving Berlin, The Show Must Go On – Brian May, Over The Rainbow – Harold Arlen, Tiller Girls – John Kander/Fred Ebb, Don’t Explain – Arthur Hercog, Jailhouse Rock – Jerry Leiber and Mike Stoller, Suspicious Minds – Mark James, My Way – Gilles Thibault, Master of Puppets – Metallica, I Wanna Be Loved By You – Herbert Stothart and Harry Ruby, Light My Fire – Robby Krieger, Billie Jean – Michael Jackson, Thriller – Rod Temperton, You Know I’m No Good – Amy Winehouse, We’ll Meet Again – Ross Parker/Hughie Charles.











Velimir Blanić








Tekst preuzet sa sajta Grada teatra.