14.07.2010.

GRAD THEATRE CITY BUDVA

Narodno pozorište, Sarajevo

Dubravko Jelačić Bužimski

PONOĆNA IGRA

Režija: Gradimir Gojer

       U crkvi Santa Marija u Starom gradu izvedena je predstava "Ponoćna igra". Ovo je treća po redu predstava ovogodišnjeg Grad teatra.

Režija: GRADIMIR GOJER
Scenografija i kostimografija: Vanja Popović
Dramaturgija: Zehra Kreho
Muzika: Đelo Jusić
Lektor: Mirela Latić
Inspicijent: Mujo Zrnić

Lica:
MARIJA, glumica koja igra gospođicu Sali............................ MEDIHA MUSLIOVIĆ
JAKOV, glumac koji igra hrvatskog pisca Vladimira Vidrića..... IZUDIN BAJROVIĆ

DUBRAVKO JELAČIĆ BUŽIMSKl rođen je u Zagrebu 1948., gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Do sada je objavio tri zbirke pripovijedaka: Okus mesa (1972), Surove kazališne priče (1975) i Plava krvna zrnca (2006). Napisao i drame: Izložba ptica (1973), Preludij za dobre ljude s trga (1974), Surove kazališne priče ili priče iz naše šume (1978), Gospodar sjena (1978), Donadinijeva smrt (1982), Poštar zvoni samo jedanput (1983.), Ponoćna igra (1985), Osvajanje kazališta (1985), Mafija (1995).

GRADIMIR GOJER, rođen 1951, u Mostaru.
       Diplomirao komparativnu književnost, kazališnu i radio režiju. Režirao u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji.
       Postavljao tekstove Sršena, Gelderoda, Hlenga, Držića, Krleže, Sterije, Horozovića, Jančića, Gavrana,
Šoljana, Muradbegovića, Dizdara, Ibrišimovića, Topčića, Latića, Šopa, Dostojevskog, Jonesca, Kajana,
Ćatića, Bonda, Ćopića, Nušića, Simića, Lukića, Hristića, Begovića, Silajdžića. Becketta, Turrinija, Kohouta,
Hume, Puljića, Ustinova, Plakala, Fetahagića, Ibsena...

IZUDIN BAJROVIĆ
       Rođen 1963. u Pljevljima. Diplornirao studij glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Član je Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 1987.
       Predavao je glumu na ASU u Sarajevu u periodu 1993-2007, a obavljao dužnost direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 1998-2001.
       Igrao u bosanskohercegovačkim teatrima, kao i u teatarskim produkcijama u Cmoj Gori, Sloveniji, Švicarskoj, Švedskoj. Najznačajnije uloge u teatru: Tuzenbah (Tri sestre), Derviš (Čudo u Latinluku), Ada (Požar strasti), Bobby Franklin (Kidaj od svoje žene), Pablo Ibieta (Zid), Herakle (Alkestis), Laert; Polonije (Hamlet), Ahmed Nurudin (Derviš i smrt), Ahmet Šabo (Tvrđava), Hamlet (Hamlet-mašina), Valmon (Kvartet), Diler (U samoći pamučnih polja), Narednik (Policajci), Don (Američki bizon), Pato (Ljepotica Lineina), Filoktet (Filoktet), Danton (Dantonova smrt), Leonce (Leonce i Lena), Voyzeck (Vоуzеск), Janez (Kraljevo), Mark (Art), Saša (Antigona u New Yorku), Nikola (U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce), Fra Lorenco (Romeo i Julija), Radnik (Revizor), Ali-hodža (Legenda o Ali-paši), Meša (Prvi put s ocem na izbore), Vladimir (Čekajući Godota)...

MEDIHA MUSLIOVIĆ
       Rođena 1975. godine u Sarajevu. Diplomirala studij glume nа Akademiji scenskih umjetnosti 1998. u Sarajevu.
       Ostvarila je značajne uloge u predstavama: Hamlet (Petar Veček), Hamlet (Dubravko Bibanović), Hanka; Luda lova; Legenda o Ali-paši; Žena  mog  kolege (Sulejman Kupusović), San ljetne noći (Admir Glamočak), Orlando furioso (Aleš Kurt), (Dubravka Zrnčić), Top girls (Alma Bećirević), Višnjik (Petar Veček), Revizor (Dritero Kasapi), Pobuna u Narodnom pozorištu (Haris Pašović), Kraljevo (Gradimir Gojer), Suton (Zoran Bečić), Ćelava pjevačica; Velika bijela zavjera (Aleksandar Jevđević)...
       Član je ansambla Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

VLADIMIR VIDRIC, pjesnik
       Rođen je u Zagrebu 1875. Potekao je iz imućne građanske obitelji, od oca odvjetnika i majke iznimno obrazovane, oboje Samoboraca.
       Između načina na koji je Vladimir Vidrić živio i stvarao jedva da ima ikakvog dodira. Vidrić je učestvovao u velikim studentskim manifestacijama spaljivanja mađarske zastave, prigodom kraljevog boravka u Zagrebu 1895. Tada je bio i osuđen na nekolko mjeseci zatvora. Studij prava započeo je 1892. u Pragu i kako nije mogao nastaviti studiranje u Zagrebu, diplomirao je u Beču 1898.
Nije imao prave motivacije da nastavi ponuđenu sveučilišnu karijeru, јеr je materijalno bio odlično situiran.
Vidrić je i nakon studija ostao politički angažiran...
1903. prvi put se obraća liječnicima za pomoć zbog duševne krize potaknute nesretnom ljubavlju, premda je bio pritisnut stanovitim ograničenjima još u djetinjstvu. Posljednjih godina života rasipno troši nasljedstvo, što je bilo suprotno njegovim umjetničkim i osobnim sklonostima, i potpuno slomljen umire 1909. u klinici za duševno oboljele u Stenjevcu.
Vidrić je autor malog pjesničkog opusa (četrdesetak pjesama).

Tekst preuzet iz afiša koji je štampan povodom izvođenja ove predstave. Izdavač je Narodno pozorište iz Sarajeva.