![]() |
![]() |
![]() |
|
31.07.2010. GRAD THEATRE CITY BUDVA
Milena Bogavac DRAGI TATA Reditelj: Boris Liješević
U subotu 31. jula na sceni između crkava održana je predstava JDP-a "Dragi tata" po tekstu Milene Bogavac, a u režiji Borisa Liješevića. Ovom predstavom je nastavljen ciklus posvećen budvanskom stvaraocu, reditelju Borisu Liješeviću.
Reditelj: Boris Liješević
Uloge: MALI: Vanja Ejdus
MILENA BOGAVAC je spisateljica, dramaturškinja, slem pesnikinja.
BORIS LIJEŠEVIĆ Rođen u Beogradu 1976. Gimnaziju završio u Budvi. Godine 1999. apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na grupi za srpsku književnost i jezik, a 2004. diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gde radi kao asistent na Katedri za intermedijalnu režiju. Kao asistent režije radio na predstavama Jagoša Markovića, Bora Draškovića, Ljuboslava Majere, Omar Abu el Ruba i nekoliko godina sarađivao na predstavama Tomija Janežiča. Režije: Nikolaj Jevrejinov, U kulisama duše, Kristofer Fraj, Feniks, Teatar 'Promena', Akademija umetnosti Novi Sad; V. Šekspir, Dva viteza iz Verone, Amatersko pozorište 'Zmaj' Irig; B. Nušić, Opštinsko dete, Narodno pozorište Kikinda; Fedor Šili, Beograd– London (u okviru projekta Beogradske priče 04), SKC Beograd; Dejvid Harover, Prisustvo, Atelje 212 Beograd; L. Hibner, Greta stranica 89, ...
Dragi tata je napisan u Beogradu, 2003. godine. Drama je razvijana godinu dana, na različitim radionicama, u okviru Projekta Nova drama (NADA), u Narodnom pozorištu. Prevedena je na engleski jezik. U tom je prevodu predstavljena na javnom čitanju tokom Nothern Exposure Writers festivala, u Lidsu u Velikoj Britaniji. Na konkursu Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Gorenja za najbolji savremeni dramski tekst, drama je nagrađena prvom nagradom. Čitana je i u londonskom pozorištu Blue Elephant, kao i na festivalu Hot Ink koji organizuju Njujorški univerzitet i dramsko odeljenje fakulteta Tisch School of Arts.
Reditelj BORIS LIJEŠEVIĆ je o predstavi rekao: Mislim da su Sara Kejn i Rejvenhil napravili iskorak u prikazivanju nasilja. U Očišćenima kada se zavesa digne već je sve puno nasilja, a još uvek se ništa nije dogodilo... Mislim da je nasilje posledica nečega što se dešava u sferi grubosti duha kada gubimo sami sebe, ali za Dragag tatu to je manje važno. Važna mi je njena lična nada, i ta nada učini da se dogodi preokret na kraju. Mislim da ona u ovom komadu vjeruje, vjeruje i na kraju, ona svojom vjerom dovede tatu. Nasilje u našem društvu posledica je gubitna vera, nade i duha. Nasilje koje se javlja u savremenim, domaćim komadima proizlazi odatle, to je socijalno, empirijsko, u svojoj osnovi, političko nasilje, dok je recimo, kod Sare Kejn metafizičko nasilje. Te okolnosti su nas udarile u kvintesencu bića, a kad se ona promeni dobija se nasilje, nenormalnost.
|