26.07.2010.

GRAD THEATRE CITY BUDVA

Izložba:
"NA BJELINAMA"

Slike
VESELINA RAJOVIĆA

       U crkvi Santa Marija otvorena je i druga ovogodišnja izložba likovnog programa 24. festivala „Grad teatar“ slikara Veselina Rajovića pod nazivom „Na bjelinama“. Izložbu je otvorio književnik Budimir Dubak.

Sa otvaranja izložbe

Veselin Rajović

       Veselin Rajović je rođen 1956. godine u Baru. Diplomirao je na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću- odsijek slikarstvo- kod profesora Nikole Gvozdenovića- Gvozda. Potom je završio Akademiju umjetnosti u Prištini 1984. godine, takođe na odsijeku za slikarstvo kod profesora Muslima Mulićija. Za svoj stvaralački rad više puta je nagrađivan. Imao je više samostalnih i grupnih izložbi. Redovni je profesor na prištinskom Fakultetu umjetnosti, odnosno u Zvečanu na Kosovu.

Budimir Dubak

       U katalogu koji prati ovu izložbu, Budimir Dubak za slikarstvo Veselina Rajovića između ostalog kaže:

       "Stojeći pred novim slikama Veskovim ne možemo a da se ne prisjetimo njegovog ranijeg opusa. Nimalo slučajno o ovom slikaru mahom su pisali pjesnici, ponirući u njegove vizije i simbole. Tako je tragična pjesnikinja Darinka Jevrić u Rajovićevim slikarskim ciklusima prepoznavala kretanje od cmog, u kojem je slikarev i njen zavičaj Cmu Gom vidjela, kao "korotnuboju", pa do bijelog, koji je Vesko imenovao kao"krikbjeline".

       On je slikar razorne vatre, koja je progorela i unakazila svijet, ostavljajući prizore svojevrsnog zgarišta. Ali, na tim progoretinama često se javlja krst, kao simbol stradanja, smrti i vaskrsenja. Tako se haos i beznađe preobražavaju u priziv harmonije i nade. Simbol Hristovog raspeća ponavlja se kao lajt motiv u cijelom Rajovićevom opusu. Vidimo ga i na stećcima, i u stećcima, i sam stećak je često krst. Ali, naročito ova vatra, progoretina, crna boja i krst dobijaju na tragičnoj aktuelnosti ako znamo da su inspirisane Kosovom, tim "grdnim sudilištem", na kome je slikar dugo živio i radio.

       Povodom Rajovićeve izložbe iz 2006. godine likovni kritičar Dušan Đokić je neobično koncizno označio bit ovog slikarstva. On piše: "To su simbolička stanja bezizlaza, obešenosti, raznorodnih raspeća, izgubljenosti, rasapa u prostoru i vremenu". I još da dodamo Đokićevo tumačenje Veskovog kolorita, koji je "između tamne umbre i kobalt plavog i srodnih dvozvuka, ono tek suzdržanim nagoveštajima prikriva osetljivostkoloriste".

       Šta, najzad reći za ovaj najnoviji ciklus slika Veselina Rajovića?

       Neće mi Vesko zamjeriti ako se poslužim njegovim riječima, i koje mi je nedavno uputio. On kaže: "Ovo je ekspresionizam "Al prima" - od prve, i tu nema korekture".
Da, korektura bi sasvim sigurno zatrpala jasnoću čistog, iskrenog primarnog poteza. Prigušila bi dotjerivanja ovu ekspresiju koja direktno cilja na očni živac posmatrača. Uobličavanje, geometrizovanje krstova, samo bi otupilo njihovu vječnu dramu, i naše raspeće na njima. Slikar je do srži ogolio svoj stvaralački temperament i demonstrirao čudesnu iskrenost.

       Međutim, ovo je izložba koja pokazuje i Rajovićevu doslednost i kontinuitet slikarskog rukopisa, njegovu prepoznatljivost u našem savremenom slikarstvu. Drama stradanja uvijek je potencirana munjevitim potezima, koji kao da predstavljaju zemaljski odsjaj munje na olujnom nebu.

       Poželimo Veselinu da istraje na teškom poslu i misiji neveselog tumača ovog sumornog svijeta, koji bi bez umjetnosti, poput Veskove, bio još odjenutiji u "korotnu boju" beznađa."