SADRŽAJ PO
OBLASTIMA
Književni programi
Likovni programi
Scenska umjetnost
Muzički programi
Arhivska i bibliotečka građa, studije, knjige...
Organizacije, institucije, društva
Manifestacije, festivali
Portreti
Muzejske izložbe
Galerije, foto reportaže, video zapisi





 
| Naslovna | O projektu | Saradnički program | Linkovi | Kontakt |

 

 

17.07.2009.

GRAD THEATRE CITY BUDVA

 

Trg Pjesnika

Milan Komnenić
RAZGOVOR O UMJETNOSTI

 

       Na Trgu pjesnika razgovaralo se o umjetnosti. Gost Trga pjesnika bio je Milan Komnenić, književnik koji je govorio o umjetnosti i umjetnicima. Moderator večeri bio je Stanko Papović, selektor likovnog programa.



Razgovor o umjetnosti



Milan Komnenić

       Na početku razgovora Stanko Papović je predstavio svoga gosta.



Stanko Papović

       Milan Komnenić rođen je u selu Pilatovci kod Bileće 1940 godine. Gimnaziju je završio u Nikšiću, a Filološki fakultet u Beogradu. Milan Komnenić istaknuti književnik: pjesnik, prevodilac, esejista, antologičar, likovni znalac, dugogodišnji urednik u izdavačkom preduzeću Prosveta. Spada u red pisaca i intelektualaca koji su obilježili kraj dvadesetog vijeka. Književnim radom se bavi od 1960 godine. Obajvio je 15 knjiga poezije, tri knjige proze, šest knjiga eseja, šest antologija i zbornika, pet monografija značajnih slikara koje su prevedene na engleski i francuski jezik, petnaest knjiga prevoda. Kao urednik u Prosveti, Komnenić je značajno doprinio formiranju čitalačkog ukusa najšire publike, naročito bibliotekom Erotikon. Na umjetničkom polju djelovao je i kao organizator brojnih likovnih izložbi vrhunskih umjetnika. Književna kritika je visoko ocijenila njegovo pjesničko djelo. Pjesme su mu zastupljene u mnogim srpskim i stranim antologijama. Dobio je nagrade Milan Rakić, Isidora Sekulić, Velika bazijaška povelja Srba u Rumuniji, ali i najznačajniju nagradu za prevodilaštvo u Srbiji - Miloš Đurić.



       Razgovor o umjetnosti, Milan Komnenić je započeo pitanjem "Šta je umjetnost? Koja umjetnost? Koje umjetnosti? I radi čega? To je pitanje koje je čovjek postavio sebi još u pradavna vremena kada je živio u pećinama. I dan danas moderni ljudi dive se crtežima nastalim u tom vremenu".

       "Nema velike umjetnosti, nema velike kulture bez želje za jedinstvom". Komnenić nastavlja da misli na jedinstvo u kojem čovjek mora biti u središtu, gdje je ljudsko, humanističko u osnovi.

       U posebnom osvrtu Komnenić govori o preplavljenosti naših galerija raznim performansima, instalacijama, konceptualnim i drugim stvarima koje postavljaju pitanje umjetnosti i pitanje čovjeka ali ne nastoje da daju odgovor, jer su u suštini nihilističke, defetističke, bez poziva na nadu. "Mislim da umjetnost treba da bude i uvijek je bila i ljepota i nada i vjera i dobrota i humanizam. U protivnom ona sama sebe iznevjerava. Konceptualizam, performansi, instalacije, kompjuterske grafike i sl. su samo jedan nasrtaj na duh umjetnosti na ljepotu umjetnosti. To nije avangarda. U Parizu i u Americi odakle je to stiglo to je jedna uzgredna pojava ali to nije matična pojava kao što to kod nas hvata maha" istakao je Komnenić.



       Komnenić kaže da piše o slikarima i da pri tom koristi načelo ljubavi i afiniteta. Napisao je veliki broj tekstova o slikarima o slikarstvu ali isključivo o onima koje volim. Za sliku kaže- "Kako je rekao Leonardo da Vinči, slika je duhovna stvar, dakle slika je misaona stvar, a ne činjenica pogleda. Tu je naš vid, naše oko sekundarno. Osnovno je pitanje doživljaja." U prilog tome navodi slike Petra Lubarde i Voja Stanića. "Kad posmatramo slike Petra Lubarde taj zgrčeni krš iznad Ljubotinja, najmanje je tu bitan crnogorski pejzaž. To je nešto zaumno, veličanstveno, vanvremeno, nematerijalno. Eto to je čista slika. Kad Voja Stanić slika onaj tamo ćošak u Škveru u Herceg Novom sa onim fantazmagorijskim brodovima koji idu ka Žanjicama, najmanje je bitna ta faktografija." Ističe da je veoma riskantno govoriti o slikarstvu pa je to možda jedan od razloga što još nije štampana monografija o Dadu koju priprema već dvije godine.

Na pitanje gospođe Branke Bogavac - šta ga je to najviše privuklo da piše monografiju o Dadu Đuriću jednostavno odgovara - "On je genije". Za sve druge umjetnike kaže da je to zbir talenta i ogromnog rada, a za Dada da je to nešto sasvim drugo. "Što god on dotakne, pretvara ga u čisto zlato umjetnosti. Osim tehničkih problema mjerim svaku riječ koju napišem o Dadu i to je jedna velika odgovornost i rizik pisati o tako posebnom umjetniku. Dado i dan danas govori cetinjskim naglaskom ali ja Dada smatram umjetnikom, duhovnikom cijelog svijeta".

Kliknite na natpis da bi vidjeli video zapis sa Trga pjesnika
RAZGOVORI O UMJETNOSTI