12.08.2009.

GRAD THEATRE CITY BUDVA

Trg Pjesnika

Književno veče
Dragan Radulović

       U okviru književnog programa Grad teatra na Trgu pjesnika nastupio je Dragan Radulović, a moderator večeri bila je Božena Jelušić, profesorica književnosati, književna teoretičarka i kritičarka. Povod za ovo književno veče je ponovno štampanje knjige Dragana Radulovića "Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Dizneylandu" u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca u Zagrebu.

       Dragan Radulović je rođen 1969. na Cetinju. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Devedesetih godina kao student sarađivao je u nezavisnom nedjeljniku „Monitor“ i bio član redakcije. Pošto je diplomirao vratio se u Budvu, gdje je kratko vrijeme radio u gradskom listu „Primorske novine“. Posljednjih dvanaest godina predaje filozofiju u Srednjoj školi „Danilo Kiš“ u Budvi.

Objavio je: zbirku priča „Petrifikacija“ (2001.), roman „Auschwitz Cafe“ (2003.), katalog groteski „Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Disneylandu“ (2005.) i zbirku pripovjedaka „Splav Meduze“ (2007.).
Roman „Auschwitz Cafe“ je 2006. godine objavljen u Hrvatskoj u izdavačkoj kući Alberta Goldsteina „Antibarbarus“ u suizdavaštvu sa Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske i kao pridruženi izdavač Udruga Sa(n)jam knjige u Istri; a knjigu pripovijesti „Splav Meduze“ objavili su Antibarbarus, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i izdavačka kuća Plima iz Ulcinja.

Član je crnogorskog PEN centra, Matice crnogorske i Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
Proza mu je prevođena na engleski, slovenački, švedski i mađarski jezik.

Dragan Radulović

       Glavni junak ovog romana je društvo ili kako kaže autor "tranzicioni Diznilend". Ono što je opisano je ustvari stvarnost koja je obilježila naše živote u proteklih dvadesetak godina. O ovoj knjizi autor ističe: "Vitezovi ništavila su katalog groteski i mnogi kritičari i čitaoci su u ozbiljnom razmišljanju da li je to uvod za roman Auschwitz Cafe jer postoji određena sličnost na nivou kritike društva ali postoji i ozbiljna razlika na nivou estetske realizacije zamisli u samom tekstu. Što se mene tiče oni su moja najkomunikativnija knjiga zbog toga što je tu opisan dvadeset i jedan lik iz tog tranzicionog perioda".

Božena Jelušić

       Autor naglašava da je knjiga Vitezovi ništavila najkomunikativnija zato što poziva čitaoca na dopisivanje. Ovo je jedini tekst koji je, po riječima autora, svjesno ostao otvoren i često se događa da čitaoci predlažu autoru da izvrši dopisivanje jer je zaboravio mnoge likove. Radulović kaže da je dopisivanje zaludan posao i da ga dopisivanje uopšte ne zanima.

       Božena Jelušić u osvrtu na književni rad Dragana Radulovića ističe: "Kod Dragana Radulovića se ostvarila svojevrsna sinteza, ujedinila se jedna sjajna poetika, jedan etički stav koji je vrlo važno da postoji u jednoj književnosti i u jednom društvu nakon devedesetih godina. Kad pisac nastupi sa jednim takvim romanom provokativnim po naslovu, obimnim po zahvatu građe, romanom koji polako osvaja svoj put, vrlo je teško napisati drugu knjigu. Druga knjiga je ono mjesto na kojem kritičari čekaju da se pisac oklizne. Dragan je tada uradio nešto što predstavlja skok iz Auschwitz cafea u sasvim drugu formu. Vitezovi ništavila funkcionišu kao knjiga cjelina i kojoj je glavni junak društvo. Svaki pojedinačni vitez funkcioniše kao roman na dlanu. Zbog toga su pojedinačne priče i pripovjetke i feljtonističke cjeline koje mogu fino da se objavljuju u nedjeljnicima, dnevnoj štampi i slično i tu je ta tajna komunikativnosti Dragana Radulovića".