GRAD TEATAR BUDVAI JUGOSLOVENSKO DRAMSKO POZORIŠTE
Pjer d' Marivo
RASPRAVA
Reditelj:
Aleksandru Darie
Prevod: Ivana Dimić
Režija i adaptacija: Aleksandru Darie
Scenograf i kostimograf: Oktavian Nekulai
Kompozitor: Irina Dečermić
Koreograf: Sonja Vukićević
Dizajn svijetla: Aleksandru Darie
Lektor: Ljiljana Mrkić-Popović
Organizator: Ana Ćurčin
Asistent reditelja: Jana Prentić
Asistent kostimografa: Snežana Pešić-Rajić
Inspicijent: Marko Ajvaz
Sufler: Olivera Milosavljević
Lica
ERMIJEN - Hristina Popović
KNEZ - Goran Sušljik
MESRU - Sonja Vukićević
KARIS - Anita Mančić
EGLE - Maša Dakić
AZOR- Marko Janjić
ADIN - Suzana Lukić
MESRIN - Radovan Vujović
MESLIS, NON PERSONA 1 - Miljan Prljeta
DINA , NON PERSONA 2 - Iskra Brajović
NON PERSONAE - Ivan Pantović, Kaća Todović, Branislav Jevtić, Jelena Angelovski
Pjer d' Marivo (1688)
Francuski romanopisac, a smatra se i
jednim od najpoznatijih francuskih dramatičara
18. vijeka. Napisao je veliki
broj komedija za Comedie -
Francaise i Comedie -Italienne u Parizu. Najvažnija djela su mu „Trijumf
ljubavi", "Igra ljubavi i sreće" i "Lažna
priznanja".
Napisao je i veliki broj eseja i dva važna,
ali nezavršena romana: "Marijanin život" i "Srećni seljak". Vjeruje se da je
svoju prvu dramu „Pere prudente et
equatible" napisao kad je imao samo 18
godina, iako je ona izdata tek 1712. Tada
se već mladi Marivo koncentrisao na
pisanje romana, a ne drama.
Francuski izraz marivaud označava određeni zavodljivo-posprdni ton karakterističan za Marivoa. Marivaudage je takođe važna odlika Marivoove književnosti. Pitanje osobenog Marivoovog stila je najčešće, i prilično tačno, opisano kao metafizika vođenja ljubavi. Njegovi likovi, kako je to simpatično opisao Klod Prosper Žolijo Krebijon ne samo da prenose sebi i čitaocu sve što su naučili,
već i sve ono u šta su
ubijeđeni da su naučili.
U Krebijonovoj kritici postoji još jedan veseo opis Marivoovog stila koga odlikuje, kako se navodi, „upoznavanje riječi koje se inače nikada nisu srele i za koje se misli da se ne bi slagale". Frazom se na veseo način opisuje imitacija i satira. Ovaj način pisanja odlikuje nekoliko književnih perioda, i naročito je bio popularan krajem 19. vijeka. Ipak, ova vrsta fantastičnog jezičkog veza ima određenog šarma, i možda bolje od bilo kog drugog stila odgovara galantnosti i senzibilnosti koju opisuje i ispoljava. Autor je čak mogao da se pohvali ne samo promišljanjem i opservacijom, već i razumnom kontrolom patosa.
Alexandru Darie
Direktor prestižnog rumunskog pozorišta Bulandra i predsjednik Evropske teatarske unije (UTE). Rođen je 1959. godine u Bukureštu (Rumunija). Studirao je režiju na Akademiji za pozorište i film u Bukureštu gdje je diplomirao 1983. Predstave Aleksandrua Dariea gostovale su širom Evrope, a njegova postavka "Sna ljetnje noći" je 1991. godine učestvovala na Intemacionalnom pozorišnom festivalu u Londonu. Londonski Gardijan je Darievu postavku Šekspirove komedije proglasio „najboljom posle postavke Pitera Bruka". Predstava je, takođe, proglašena za jednu od dvadeset najboljih postavki "Sna ljetnje noći" u svijetu. Aleksandru Darie je zatim pozvan da režira u pozorištu Stejdž kompani u Oksfordu, Performing arts centru u SAD-u, pozorištu Ginza Sezon u Japanu... U pozorištu Bulandra 1995. godine režirao je Čehovljeve "Tri sestre". Predstava je dobila Nagradu asocijacije pozorišnih kritičara, a Darie je dobio Nagradu UNITER-a (Uniunea Teatrala din Romania) za najboljeg reditelja. Sa ovom predstavom pozorište Bulandra učestvovalo je na V Festivalu Evropske teatarske unije u Krakovu 1996. U pozorištu Le Comedie režirao je "Pozorišne iluzije" Pjera Korneja koje su dobile brojna priznanja u Ruminiji i Evropi uključujući i dvije nagrade UNITER-a, za najbolju predstavu i režiju. Njegove najnovije predstave u matičnom pozorištu Bulandra, "Trijumf ljubavi" Pjera Marivoa, "Šteta što je bludnica" Džona Forda i "Orfej i Euridika" Adriana Eneskua (varijacija na istoimenu Glukovu operu), gostovale su na Festivalima UTE, širom Evrope i Latinske Amerike.
"Rasprava" je komedija i prvi put ju je izveo italijanski teatar u hotelu d'Buržonj 1744. godine. Ko je nevjerniji u ljubavi, muškarci ili žene? To pitanje je srž njegove čudne priče o ljubavi, žudnji, izdaji, priče koja upozorava na opsanosti i intrige zavođenja.
Četvoro siročadi (2 dječaka i 2 djevojčice) su porasli u izolaciji, izolaciji od svijeta i jedni od drugih. Kako će reagovati na prve ljubavi i prve žudnje? I na prve laži? Aristokrata izbacuje četiri ljudska zamorčića u zlokoban "rajski vrt" kako bi preispitali najstarije pitanje: ko je nevjerniji u ljubavi, muškarci ili žene?
Iskušenje, ljubomora i osveta se sukobljavaju dok se vodi borba za trijumf ljubavi. "Rasprava" je blještavo putovanje u tamno ali proročki modernu maštu Marivoa, čovjeka koji je francusku komediju uveo u 18 vijek.