18.08.2009.
Crkva Santa Maria

JU "MUZEJI, GALERIJA I BIBLIOTEKA" BUDVA I
GRAD TEATAR BUDVA

Izložba
Nebojše Kavarića
Svijetlo Solomonovog Hrama

       U crkvi "Santa Marija in Punta" održana je izložba Nebojše Kavarića. Izložbu su zajednički organizovali JU "Muzeji, galerija i biblioteka" Budva i Grad teatar Budva. Izložbu je otvorio gradonačelnik Budve gospodin Rajko Kuljača.

Sa otvaranja

Nebojša Kavarić

       Otvarajući izložbu, gradonačelnik Budve Rajko Kuljača je govorio o Nebojši Kavariću i njegovom radu na polju likovne umjetnosti. Ističe da se Nebojša Kavarić bavi humanim pozivom i da svo svoje slobodno vrijeme, kad ne pomaže drugim ljudima kao ljekar, provodi stvarajući umjetnička djela.

Rajko Kuljača

Nebojša Kavarić je rođen 1962. godine u Podgorici. Završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1991. godine. Živi u Podgorici, Crna Gora.

Contact
Address: Bulevar St. Petra Cetinjskog 48, Podgorica, Montenegro
e-mail: nenok@t-com.me
www.kavaricneno.com
Telephone: +382 20 203280 Mobile phone: +382 67 242898

Samostalne izložbe
1992. Podgorica, "Budo Tomovic" Gallery
         Kotor, The Centre for Culture Gallery
         Bar, "Velisa Lekovic" Gallery
         Budva, "Arkada" Gallery
1993. Podgorica, Republican Culturale Centre, Gallery
         Beograd, Narodnog fonda - "Kuca Krsmanovic"Gallery
1998. Podgorica, Montenegro, Contemporary Art Centre of Montenegro, Gallery "Centar"
2001. Otranto, Province di Lecce, ltaly Castle Aragonesse
2001. Podgorica, Montenegro, Gallery "AL"
2002. Lecce, ltaly, Galleria del castello di Otranto
2002. Budva, Montenegro, Museum of Budva
2003. Podgorica, Montenegro, Center of modern art Podgorica
2003. Provincia di Lecce, ltaly, Gallery "Maccagnani"
2004. Sv.Stefan, Montenegro, "Art" Gallery
2009. Budva, Montenegro St.Maria Church

Grupne izložbe
1995. Paris, exhibition of the Association of Fine Artist of Montenegro ULCG-a, Yugoslav Cutural Centre
Since 1991 he has been participating on Traditional exhibitions of the Association of Fine Artists of Montenegro

Svijetlo Solomonovog Hrama
Izgradnja Solomonovog hrama na planini Morija u današnjem Jerusalimu bio je veliki zadatak u kojem je učestvovalo više desetina hiljada ljudi. Podizanje hrama trajalo je sedam godina. Dovršen je 953. godine pr.n.ere. Solomonov hram se razlikuje od ostalih hramova starog svijeta po tome što nema ni jednog idola. To je odražavalo vjerovanje da za Božju prisutnost nisu potrebni idoli.
"...Jednom davno", otpočinje ..., "postojala je praznina. A Praznina je bila izvan vremena. U stvarnom smislu riječi, Praznina je bila siroče vremena... siroče prostora. Ali Praznina nije poticala od vremena, niti od prostora, a ponajmanje od Boga. Niti je Praznina Koja Spaja - Bog. Uistinu, Praznina se razvijala dugo pošto su Vrijeme i Prostor postavili granice Vaseljene, ali nesputana vremenom, neograničena prostorom, Praznina Koja Spaja curela je naprijed i natrag kroz kontinuum sve do početka stvari u Velikom Prasku..."

"... tu zastaje i diže ruke do sljepoočnica pokretom koji nije vidio kod nje još otkad je bila dijete. Te noći ne izgleda kao dijete. Oči su joj umorne, ali žive. "Praznina je sazdana od misli i osjećanja. To je proizvod svijesti Vaseljene o sebi. A to nisu samo ljudske misli i osjećanja - Praznina Koja Spaja je kompozit stotina hiljada razumnih rasa kroz milijardu godina u vremenu. To je jedina konstanta u evoluciji Vaseljene - jedini zajednički element za rase koje će evoluirati, rasti, cvjetati, blijedjeti i izumirati milionima godina i stotinama miliona svjetlosnih godina udaljene jedne od drugih..."

... ponovo zastaje. Njena mlada prijateljica... sjedi blizu nje, ukrštenih nogu, pažljiva.... dodiruje njeno rame. "Ova moja prijateljica bila je beba kada je njen otac otkrio zanimljivu činjenicu o Vaseljeni... .otac, naučnik... bio je decenijama opsjednut istorijskim odnosom Boga i čovjeka... .Onda jednog dana, u ekstremnim okolnostima, Solu je darovan satori - vidio je u potpunosti i intuitivno ono što su samo malobrojni imali povlasticu da vide jasno u milion godina naših sporih razmišljanja... Sol je shvatio da je ljubav stvarna i jednaka sila u Vaseljeni... podjednako stvarna kao elektromagnetizam ili slaba nuklearna sila. Stvarna kao gravitacija, tako da njome vlada mnogo istih zakona. Na primjer, zakon obrnutih kvadrata često djeluje sasvim pouzdano nа ljubav kao i na gravitaciono privlačenje. Sol je uvidio da je ljubav vezivna sila Praznine Koja Spaja, nit i tkanje odežde. I u tom trenu satorija, Sol je shvatio da čovječanstvo nije jedina vezilja te zamamne tapiserije....

.. .Sol je nа tren ugledao Prazninu Koja Spaja i silu ljubavi iza nje, ali nije mogao da pristupi tom medijumu. Ljudska bića, koja su tek nedavno evoluirala iz naših rodjaka, primata, još nisu stekla čulna svojstva da jasno vide ili udju u Prazninu Koja Spaja. Kažem „tek nedavno" zato što se svim ljudskim bićima otvorenog srca i uma rijetko, ali snažno ukazivao predio Praznine... .. .Prazninu Koja Spaja dodirujemo svi mi koji smo plakali od sreće, opraštali se sa voljenim, bili ushićeni vrhuncem, stajali nad grobom voljenoga ili gledali kako nam beba prvi put otvara oči,..."... gleda u mene dok govori i ja osjećam kako mi se mišice ježe. "Praznina Koja Spaja uvijek je ispod i iznad površine naših misli i čula", nastavlja оnа. "Nevidljiva, ali prisutna kao disanje voljene osobe kraj nas, u noći. Njeno stvarno, ali nepristupačno prisustvo u našoj Vaseljeni jeste jedan od glavnih razloga za to što naša vrsta smišlja mitove i religije, razloga za našu tvrdoglavu, slijepu vjeru u vančulne moći, telepatiju i predskazanja, u demone i polubogove, vaskrsavanje i reinkarnaciju, duhove i mesije i toliko mnogo drugih kategorija gotovo ali ne baš sasvim zadovoljavajućeg stanja..."

"... Prazninu Koja Spaja treba pronaći u najdubljim tajnama i tišinama stvari... na mjestu gde obitava djetinjstvo. Tu je i naročita transmisija izvan Svetih zapisa. Umjetnici prepoznaju druge umjetnike čim se olovka da u pokret. Muzičar može da prepozna drugog muzičara medju milionima onih koji sviraju note čim muzika počne. Pjesnici iščeprkaju druge pjesnike poslije samo nekoliko slogova..."

...Razlozi su mnogobrojni i složeni, ali sve potiče iz činjenice da smo evoluirali kao jedan od samouviđajnih organa evoluirajuće Vaseljene. Može li oko vidjeti sebe?".... zastaje na trenutak i u tišini svi čujemo tutnjavu grmljavine negdje iza grebena. Monsun kasni nekoliko dana, ali njegov dolazak je neumitan. Pokušavam da zamislim ove zgrade, planine, grebene, kablove, mostove, gazišta i skele prekrivene ledom i zaogrnute maglom. Ta pomisao nagoni me da zadrhtim...

"Isus iz Nazareta ušao je u Prazninu Koja Spaja. To znamo. Učio je dovoljno dobro da bi čuo muziku sfera. Bio je u stanju da jaše na naletu talasa vjerovatnoće dovoljno daleko da vidi sopstvenu smrt i bio je dovoljno hrabar da je ne izbjegne onda kada je to mogao. I znamo to - bar u jednom trenutku, dok je umirao na krstu - naučio je da načini prvi korak, da krene kroz mrežu prostorvremena Praznine Koja Spaja, pojavljujući se pred svojim prijateljima i sljedbenicima nekoliko koraka u budućnosti u odnosu na trenutke kada je visio i umirao na tom krstu...

... I, oslobodjen ograničenja vremena ovim pogledom na bezvremenost Praznine Koja Spaja, Isus je shvatio da je on taj koji predstavlja ključ. Ni njegova učenja, ni Sveto pismo zasnovano na njegovim zamislima, ni sve veće njegovo obožavanje, niti Bog iz Starog zavjeta koji je naglo evoluirao i u koga je tako čvrsto vjerovao - već on, Isus, običan čovjek čije su ćelije nosile ključ za dešifrovanje kombinacije u bravi portala..."
"...Isus je znao da sposobnost za otvaranje tih vrata leži ne u njegovom umu ili duši, nego u njegovoj koži, kostima i ćelijama... bukvalno u njegovoj DNK. Ali, njegovi sljedbenici suočeni sa poimanjima i utiscima daleko iznad njihove sposobnosti apsorbovanja - gotovo poludjeli od neprestanih glasova mrtvih i sopstvenih reakcija na jezik živih - ovi sljedbenici okrenuli su se dogmi i sveli neobjašnjivo na grube riječi i visokoparne propovjedi, skučena pravila i plamenu retoriku. A vizija je izblijedjela, da bi potom zgasnula. Portal se zatvorio..."

Dan Simmons

Tekst "Svijetlo Solomonovog Hrama" preuzet iz kataloga koji je izdat povodom otvaranja ove izložbe.