11.09.2009.

GRAD TEATAR BUDVA

Crkva Santa Maria

Izložba slika
Brune Mudrić Petrović

       U okviru postfestivalskih aktivnosti Festivala „Grad teatar“, u crkvi "Santa Marija in Punta" održana je izložba Brune Mudrić Petrović. Izložbu je otvorila Božena Jelušić, teoretičarka književnosti i kritičarka.

Otvaranje izložbe je počelo nastupom kotorske ženske klape "Alkima", čiji je član Bruna Mudrić Petrović.

Ženska klapa "Alkima"

Otvaranje izložbe

Bruna Mudrić Petrović

       Bruna Mudrić Petrović je rođena 1957. godine u Kotoru. Osnovnu školu, muzičku školu i gimnaziju završila je u Kotoru. Diplomirala je na Defektološkom fakultetu u Beogradu 1979. godine, smjer logopedija, a 1989. godine na smjeru surdopedagogija. 1990. godine završila je postdiplomski tečaj u Zagrebu „Govor i komunikacija“. Prvu samostalnu izložbu imala je 2007. godine u Kotoru. Živi i radi u Kotoru.

Božena Jelušić

Božena Jelušić kaže da se Bruna Mudrić Petrović bavi muzikom, slikarstvom i humanim radom i da je uspjela da se spasi pogubnosti specijalizacije i njenog ledenog savršenstva. Ona je od onih koji ne streme pragmatičnom cilju, koji nastoje da sačuvaju širinu egzistencije. Ističe da se Bruna ne bavi slikarstvom da bi prodavala slike, jer ni jednu do sad nije htjela da otuđi.

Stvaralaštvo Brune Mudrić Petrović, predstavila je Božena Jelušić na sljedeći način:
"Tako se i na njenim platnima spajaju realizam sa gotovo naturalističkim naznakama sa impresionizmom koji rastače oblik i nastavlja da traje samo kao ton, kao muzika. Po negdje će tek potez kista dati dimenziju jedrilici izgubljenoj u plavetnilu, ili će slikarka trnovim vijencem krunisati Hristov lik, koji je kao čudom iskrsnuo iz beskraja slike. Strasna je i njena borba da naslika ono što je najteže - da slika noć koja ipak otkriva prepoznatljiv oblik školja na pučini, ili da slika pučinu neba i pučinu mora, koji su u stanju da posmatrača uvuku u svoj beskraj. Ili da se okuša sa plamenom da obuzda njegovu divlju igru, tako da se čuje i grč drveta koji se prepušta pepelu.

Nigdje međutim, na Bruninim slikama nema ljudske figure, odnosno postoji jedna figura, lirski subjekat sa druge strane platna. Pejzaž i predmeti zapravo su njena ispovijest. Takve su Brunine barke, koje neodoljivo posjećaju na ljude razbijene životnim burama, načete starošću i crvotočinom, usamljene i proklete, daleko od mora koje im je bilo život. Oko njih su tragovi ljudskog rada. Možda se oko njih neko i trudio ali su barke neopozivo same, i ruševne i mrtve. Zbog toga me Bruna posjeća na pjesnikinju koja u na oko ravnodušnom prizoru koji svi vidimo, neočekivano otkriva suštinu.

Pejzaži Boke na Bruninim platnima kao da su zaustavljeni u vremenu. Odista, slikarska je pronašla naročite uglove iz kojih svijet Boke još uvijek liči na onaj koji bijaše. Na Boku koja, kao i Budva, lagano počinje da se urušava. Srećom slika ima ram i može se stati na mjestu sa kojeg puste višespratnice počinju da pritiskaju vitke tornjeve crkava".

Anastazija Miranović, istoričar umjetnosti za autorkino stvaralaštvo kaže:
"Slike Brune Mudrić Petrović nose u sebi svu ljepotu nesputanog stvaranja, oslobođene u traženju sopstvenog izraza, neopterećenje zakonima akademizma, smijelo pozivaju / prozivaju na lični doživljaj viđenog. Impresija trenutka, ekspresija trajanja, svijetlosti i sjena, slike Brune Mudrić Petrović su sublimacija kreativnog. Vjeruju kroz čistu likovnost otpjevanu 'a capella', u više sazvučja. Iako nema ljudske figure na njenim slikama, ona je sveprisutna i na „slikama plavim“ i na onim drugog varirajućeg tonaliteta. Iza napuštenih kamenih fasada vidim prazninu, samoću ali vidim i život...slika na komodi i sjećanja... Uravnoteženo u kompoziciji, usklađeno u koloritu ovo slikarstvo treba da se razvija i istražuje u egzekuciji, maniru i ličnom iskazu.“