14.07.2008.

"GRAD TEATAR CITY – PRVA BANKA CRNE GORE"

Teatar
VRIJEME DANAS

Petar Kočić
"Jazavac pred sudom"

 

Tekst preuzet iz kataloga koji je izdat za ovu predstavu

„Jazavac pred sudom" Pavla Lazića je hiperrealistički režirana predstava: scena predstavlja sudnicu (bijeli zidovi, portreti vladara na njima) u kojoj je mjesto za sudiju postavljeno na višem nivou (do njega vode stepenice), čime se i simbolično ističe njegov značaj.

Ovaj tekst, koji se bavi temom društveno-političkog bunta i borbe za zadržavanje individualnosti, apsolutno je definisan likom Davida Štrpca, kojeg u predstavi oblikuje Petar Kralj. On izuzetno glatko, nezategnuto, uvjerljivo igra Davida u dvostrukoj ulozi: u sudnici, pred predstavnicima stranih vlasti, predstavlja se kao jedna naivna, ograničena, budalasta osoba koja, zbog opustošene njive kukuruza, u vreći dovodi jazavca, počinioca štete, na suđenje. On je sasvim ubjedljiv u toj predstavi koju izvodi pred njima, često plače kada govori o svojim gubicima (ne samo o ovom, već i o ranijim, za koje indirektno optužuje austrougarsku vlast), ponekad urla, mnogo gestikulira i šeta po sudnici, zbog čega u cjelini deluje odlučnije i opasnije. Ovaj lik ograničenog, primitivnog seljaka koji oblikuje pred sudijom nije njegovo primarno lice;

David je u svojoj esenciji samosvjestan buntovnik, neko ko ne priznaje vlast drugog i ima smjelosti da na ovaj lakrdijaški način iskaže svoj revolt protiv sistema, strane vlasti koja vodi zemlju. David se poigrava sa njihovim zakonima, principima, strpljenjem; pri tome je krajnje hladan, ozbiljan, ciničan i prije svega superioran. Кrај predstave donosi jednu reprezentativnu scenu u kojoj sudija, pisar i doktor zajedno likuju, unisono ga nazivajući kretenom, pri čemu više puta ponavljaju taj termin. Ova scena predstave je tipična u smislu svoje bazične paradoksalnosti, jer je (publici) sasvim jasno da su njih trojica u ovoj situaciji zapravo izigrane budale, a ne onaj nad kojim se šegače; ma koliko je u svakodnevici Davidov položaj težak i sasvim inferioran, u odnosu na one koji imaju vlast, u ovoj sudnici je on taj koji vuče konce, vodi igru, manipuliše njima čineći ih gubitnicima.

Sudija Aleksandar Sibinović je suzdržan i formalan, analitički orijentisan prema Davidovom nastupu; zainteresovano ga sluša, ali ne otkriva svoje mišljenje.

Aleksandar Stojković stvara lik pisara kao snishodljivog i previše uslužnog autoritetu; on nastoji da održi red u sudnici, dodvorava se sudiji i želi da se dokaže i u cjelini je sasvim ljigav, jer je jasna disproporcija između slike silovitosti i bezobzirne drčnosti koju o sebi želi da prikaže i kukavičluka koji je ipak njegova dominantna karakteristika.

Doktor (Đorđe Marković) sazdan je od nekakve prenaglašene, iritantne finoće; pozvan u sudnicu da procijeni Davidovo psihičko stanje, on ga posmatra kao da je niže biće, možda životinja, kao da ga se gadi.

Ova predstava „Jazavca pred sudom", realizovana na stogodišnjicu praizvedbe teksta, neospomo je pristojno djelo kojem se, u domenu kojem pripada, ništa ne može zamjeriti.

JAZAVAC PRED SUDOM

Scenograf: Todor Lalicki
Kostimograf: Dragica Pavlović
Koreograf: Sonja Divac
Muzika: Ivan Brkljačić
Lektor: dr Milorad Dešić
Asistent scenografa: Tanja Marčetić
Slikar-izvođač: Vojislav Umičević

LICA:
DAVID: Petar Kralj
SUDAC: Aleksandar Sibinović
PISARČIĆ: Aleksandar Stojković
DOKTOR: Đorđe Marković