Galerija "Buća" Tivat

Izložba slika:
Milijane Vujović

U Galeriji "Buća" u Tivtu 18.11.2008.god. otvorena je izložba slika akademske slikarke Milijane Vujović. Izložbu slika otvorila je istoričarka umjetnosti Lucija Jelušić Đurašković.

Otvaranje izložbe

Milijana Vujović

Milijana Vujović, rođena je 14.03.1973. godine u Podgorici. Završila je Likovnu Akademiju na Cetinju 1996.godine, odsjek slikarstvo, u klasi profesora Smaila Karaila. Prvu samostalnu izložbu imala je 1997. godine u Podgorici, drugu u Danilovgradu. Treća izložba organizovana je u Modernoj galeriji u Budvi 2008. god. Izlagala je na više kolektivnih izložbi, Tradicionalna izložba ULUCG, Decembarski likovni salon.

Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1998.godine. Deset godina radi kao profesor likovne kulture, a zadnjih pet živi u Budvi i radila je u OŠ "Stefan Mitrov Ljubiša". Sada radi u Drugoj osnovnoj školi u Budvi.

Lucija Jelušić Đurašković

Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Lucija Jelušić Đurašković, o radu slikarke Milijane Vujović je kazala sljedeće:

       "Večeras imam posebnu čast i zadovoljstvo da otvorim izložbu slika mlade crnogorske umjetnice, Milijane Vujović, slikarke koja je svoju akademsku diplomu stekla 1996. godine na Falultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Smaila Karaila. Na izvjestan način ova izložba predstavlja sublimaciju Milijaninog dvanaestogodišnjeg marljivog slikarskog rada kroz koji se samoostvarivala ukazujući nam na svoj osoben likovno-stvaralački dar.

       Čvrsto vezana za mediteransko podneblje iz kojeg potiče, na okamenjenom raskršću mora i bjelopavlićke ravnice, Vujovićeva upravo u svom neposrednom okruženju pronalazi početni vizuelni instikt koji je konstantno inspiriše da, saglasno ideji o preobražaju materije kroz duhom oplemenjen umjetnički izraz, stvara osobene i jedinstvene vizuelne predstave. Polazeći, dakle, od realne stvarnosti, realnog ambijenta prirode prožete prozračnim svjetlom Mediterana, umjetnica se još na početku svog stvaralačkog puta najčešće opredjeljuje za pejzaž i mrtvu prirodu koji će postati, između ostalog, njena trajna kreativna inspiracija. U stalnom dosluhu sa prirodom, Milijana će stvoriti djela koja nisu samo direktan pogled na realnost viđenog pejzaža, već nadrealni preobražaj određenog motiva, preko kojeg će dubinski pronicati u suštinu i tajne ljudskih i kosmičkih odnosa.

       Ispitivanjem različitih mogućnosti koje boja i crtež mogu da pruže, umjetnica doseže zavidno umjeće materijalizacije iluzije pojavnog, suptilnim osjećajem za taktilne karakteristike po sebi različitih supstanci, bilo da je riječ o beztežinskom vazdušastom prostranstvu, izmaglici, oblaku, ili vodi, te talasu koji se uzdiže, lomi i pretvara u pjenu, ili pak onome što se čini da je najviše zaokuplja a to je stablo masline i, posebno, kamen, njegova struktura i oblik. Kao što je namah primjetno njene ranije radove karakteriše nešto zagušenija braonkasto-mrka gama, dok novije prosvjetljava nesagledivom daljinom životnog plavetnila.

       U osnovi prožeto simbolizmom, slikarstvo Milijane Vujović, svojim nadrealnim prizvukom dodiruje oblasti metafizičkog slikarstva i slikarstva magičnog realizma ostvarujući specifičan vid poetske fantastike. Likovni jezik ove umjetnice je zasnovan na figuraciji izraženoj poetsko-iracionalnim vizijama koje, nastanjene u prepoznatljivim formama, obiluju višeznačnim metaforama.

       Bez obzira na privid realnog, tematska sadržina slika izranja iz sfere podsvjesnog, obavijena magičnom, metafizičkom atmosferom u kojoj centralno mjesto zauzimaju: kamen kao simbol snage, zaštite i postojanosti, maslina kao simbol vjekovnog trajanja, pamćenja životnih dešavanja, plodnosti i mira, obala koju uvjek i nanovo spiraju talasi pristigli iz dalekih morskih prostranstava, ostaci amfora u simbolu prolaznosti, kao što su to i ruine antičkih gradova... razdvojene, uzgred ostavljene ruže kao simbol neostvarene ljubavi..., napuštena, tek pristigla barka..., jaje kao simbol prapočetka i konstantnog kosmičkog rađanja, obrušeni mostovi ukrašeni zlatnim lančićima..., korali..., te limunovi, narovi ili dunje kao elementi mrtve prirode sa različitom simbolikom i u tajnovitim relacijama sa prostorom punim beznađa, usamljenosti, otuđenosti, tuge i sjete. Dakle, to je djelo u kome prepoznajemo mističnu vibraciju koja unutarnje arhetipske slojeve kolektivno nesvjesnog, preko individualnog, ličnog i autentičnog stvaralačkog čina povezuje sa makrokosmićkim, univerzalnim stvaralačkim procesom.

       Prizor na slici najčešće je istaknut centralizovanom kompozicijom u okviru pejzažnih prostranstava ispunjenih iluzijom vanvremenske atmosfere potencirane hladnim kolorističkim odnosima modro i svijetlo plavih, zelenkastih i mrkih tonova, ukazujći na simboliku boje, gdje zelena ima zaštitičku moć, dok plava ukazuje na vrijeme. Ta plava koja u sfumato izmaglici stremi ka nedefinisanom svjetlosnom izvoru koji simboliše vječnost, svjetlu koje nas očekuje negdje u dubini makrokosmičke tajne... Tako, u potebi da se pomire vrijeme i vječnost, da se suzbije beznadežna otuđenost i prolaznost, da Ja i Ti budu jedno u trajnom duhovnom spoju, nastaju i ove slike, kao izraz modernog duha napajanog na izvorima stare slikarske tradicije. Ostavši vijerna likovnom iskazivanju ovog uznemirujućeg problema današnjice, koji nas sve više obuzima, Milijana Vujović istrajava radeći onako kako joj nalaže talenat i osobeni likovni senzibilitet podstaknut neobičnim emotivnim potencijalom, uklapajući se u bogatstvo različitih formi likovnog izraza crnogorske postmoderne.

       U cjelini ova izložba otkriva osobenu darovitost umjetnice, njenu otvorenost i radoznalost, a opet i sklonost ka izdvajanu i samovanju u traganju za likovnim izrazom u kome će najpotpunije moći iskazati sebe, izabranu temu i svoju poruku. A sve to kroz različita likovna saznanja, u mjeri u kojoj će koristeći već poznata likovna iskustva, dalje i dalje unutar sebe otkrivati nova, a samim tim i ostvarivati sopstvena, individualna. Ova izložba Milijane Vujović predstavlja cjelovit likovni doživljaj u kome sagledavamo osoben umjetnički postupak koji utemeljuje i osobenu temu, temu dodira i istovremenog nestajanja prostorno-vremenskih granica doba različitih epoha, istorijskog i kulturnog nasljeđa Mediterana kao kolijevke evropske cuvilizacije, prožetog humanom idejom opstanka u okruženju etičke posrnulosti, a u cilju stvaranja posebnog doživljaja koji otvara nove estetske mogućnosti i nova značenja u nečujnom, vječitom vapaju čovjeka za smislom postojanja".

 

Izložba slikarke Milijane Vujović privukla je veliku pažnju, pa je Galerija u Tivtu bila izuzetno dobro posjećena.