|
|
11.09.2010.
JUSD "CRVENA KOMUNA" PETROVAC
Galerija "MARKO K. GREGOVIĆ"
Izložba:
MILOVAN MIKI RADULOVIĆ
U galeriji "Marko K. Gregović" u Petrovcu, 11.09.2010. godine otvorena je samostalna izložba Milovana Mikija Radulovića.
Sa otvaranja izložbe
Milovan Miki Radulović rođen je 1947. godine u Nikšiću. Završio je Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje u Nikšiću. Diplomirao na Fakultetu iikovnih umetnosti u Beogradu 1977. godine, u klasi prof. Miloša Bajića. Na istom fakultetu, 1980. godine, magistrirao u klasi prof. Radenka Miševića. Pripadao je umjetničkoj grupi ,,Generacija 9". Član ULUCG-a od 1987. godine.
Milovan Miki Radulović
Izložbu Milovana Mikija Radulovića prati zanimljivo urađen katalog koji sadrži razglednice na kojima se nalaze radovi koji su izloženi na ovoj izložbi. Predgovor za ovaj katalog je napisao Ognjen Radulović, koji za slikarstvo Milovana Mikija Radulovića, između ostalog kaže:
"Jedan od najvećih crtača, Uroš Tošković, ne jednom je rekao: "Postoje umjetnici koji su uspjeli u novinama i postoje umjetnici koji su umjetnici!" Takav, tih i nenametljivi umjetnik koji je umjetnik je i Milovan Miki Radulović. Rođen je i živi u Nikšiću, a stvara u Rastovcu, selu njegovih predaka.
 |
 |
 |
I to selo, kao i jedan doživljaj iz djetinjstva su opredijelili unutrašnji sadržaj Radulovićeve umjetnosti. Naime, kao dječak od deset, jedanaest godina sa mlađom sestrom je ćerao kozu na pašu, na Krnovo, nekih dvadesetak kilometara od seoskog doma. Nije se desilo tada ništa što se može opisati kao strašan doživljaj, ali se dogodilo nešto što je prohujalo zajedno sa krnovskim vjetrovima, neki osjećaj koji je u umjetnosi najjasnije iskazao Munk. Jedino što je munkovski strah preveden u ublaženu varijantu Radulovićevog dječačkog pogleda na svijet! |
 |
 |
To naivno i nevino gledanje je posebna odlika ove umjetno-
sti, koja ga dijeli od svih onih pomodnih djela prefrigane umjetnosti, koju ka-
rakteriše, prije svega: neki štos, caka ili finta u umjetnosti, neko domišljanje koje nije dovedeno ni do čega, nego vazda lebdi u zrakopraznom pro-
storu nedefinisane visine do koje dolaze samo odabrani, pre-
više intelektualno na-
strojeni znalci. "Sve manje je Leonardovih Monaliza a sve više Dišanovih brkova."
(Mavrakis) A zabora-
vlja se, tada, da je slika najdragocjeniji proizvod duha što ide ispred misli, nešto što nam otkriva stvari koje ni sami ne zna-
mo da osjećamo i slutimo. |
 |
 |
Ta stvar kod Radulovića dolazi iz podsvijesti, iz događaja smještenih duboko u pamćenju pa ih se umjetnik sam i jednostavno sjeća. Izvlaći na vidjelo i taj pregolemi pređeni put od kuće do paše: svoju malenu sestru, sa raširenim rukama, i kozu, koja se ponekad pretvori u malo tele... I praznu kuću... I pokoji grm i razgranato stablo. I sve tako, lovi određenu sliku, kao da traži zlatni trag u rijeci Rastovac, a ne već poluzabora-
vljenu stravu! Potraga zatim, zapravo, jedva primjetnim, tihim sjećanjem je potraga za kućom u kojoj stoluje njegova umjetnost! |
|
 |
Već je primijećeno da je: "On majstor sli-
karstva, ali je, kao takav, sačuvao dje-
tinjsku čednost koja uspijeva da na jedan fin, plemenit, veoma osjećajan način... robuje njegovom likovnom, slikarskom instinktu, i on ga gaji i uspijeva da sa tim instinktom stvori prava mala čuda..." (Pavlović) U tome je stvar! Na osnovu istinskih, samosvo-
jnih osjećaja stvarati i i istrajavati u umje-
tnosti, uporno se boriti da se bude čovjek na svoj nevin i čist način. Uprkos stravi koja okružuje, koja je, kako smatra da Vinči, Ništavilo, jer, od svega što postoji ono je najveće... |
|
|
 |
A sve je to rečeno jednostavno i razumljivo, bez mudrovanja, da se čini kako se umjetnik samo igra bojama po dasci, platnu ili nekom drugom materijalu; izgleda ponekad da samo mrlja bojama i linijama, kao da je dječak od deset, jedanaest godina, mediju s kojim se nije igrao dovoljno u detinjstvu... Ali, igra je osnov umjetnosti a igranje sa svojim najskrivenijim osjećanjima je sama njena srž! I u tome je stvar!!!
Svakako da je to dječačko crtanje plod velikog umijeća, onog što priprada razgradnji što dolazi poslije izvanredno dobro savladanog studijskog načina slikanja, realizacije bliske, u stvari, mnogo više duhu slike Šagala, nego Munka. U daljoj analizi spoljašnjeg sadržaja, može se doći i do nemirenja umjetnika sa dostignutim i to ne samo u izboru materijala na kome slika, nego i načina na koji to radi; jer je kontinuitet sadržaja ostvaren od početka i on se ne mijenja, ali se stalno i na mahove traže oblici druge i drugačije egzekucije. I uvijek jeto ekspresivan naboj, manji ili veći, bliži apstrakciji ili poetskom obliku savladavanja realnosti... Potez je slobodan i kratak, sa, naizgled, komotno nabacanim bojenim površinama; ispod čega, ispod čega izbija analiza slučajnost, u ovom slučaju: linijsko ili bojeno praćenje godova i čvorova što asocijacijom izazivaju iste prizore... Prema tome, u osnovi je racionalan osjećaj koji prekrivaju potezi i boje što u kolopletu stvaraju sliku vjetra što donosi uvijek isto sjećanje... |
 |
 |
 |
 |
Onda se ponavljajući prizor komponuje na neobičnom formatu, najtežem za slikarsku realizaciju. Riječ je o veoma izduženoj dasci, običnoj, koja često služi za šalovanje. Umjenik je ponekad nađe sam ili mu je donesu komšije i prijatelji.
Primjećeno je već i da nije Radulovićeva "...izrazita osobenost da stvari stavlja u prepoznatljivi crnogorski pejzaž, koji je na njegovim slikama više sanolik nego geografski prepoznatljiv, nego u simbolici začaranih svjetova koji su bazirani na crnogorski prostor. Svakako i u boji koju, nanosi akvarelskom neposrednošću." (Knežević) A to je naročito značajno: isijavati toliku energiju i takva osjećanja lazurima je isto kao i govoriti mnogo s malo riječi, biti pjesnik kratke forme..." |
|
|
