U okviru proslave Dana Osnovne škole "Stefan M. Ljubiša" u Budvi priređeno je niz manifestacija. Izdvajamo književne večeri koje su organizovane od 26.02. - 28. 02. u prostorijama Osnovne škole.

       Prva književna veče bila je posvećena književniku Mirašu Martinoviću. Moderator večeri je bila profesor Aleksandra Bećir.

Tekst: djelovi intervjua Miraša Martinovića,
intervjuisala Slavica Kosić za dnevni list "Vijesti"

Fotografije: Montenegrina Team

Književno veče Miraša Martinovića

       Miraš Martinović je i prepoznatljiv i poznat crnogoski pisac, prije svega zbog otkrivanja antičkih tema na prostoru Crne Gore i njhovog transponovanja u literarne forme. Knjige Putevi Prevalisa (objavljena u Italiji s naslovom Pietre di Montenegro), Otvaranje Agruvijuma, dva izdanja Teute, (dramatizacija te knjige koja je u pripremi!), i nova knjiga koja seže duboko u crnogorsko podneblje i njegovu prošlost čine značajan istorijsko literarni korpus koji otkriva malo poznatu Crnu Goru, u jednom potpuno osobenom novom svijetlu, a daju uvijek prostora i povoda za razgovor, a samim tim i otkrivanje novih činjenica i listanje crnogorskog palimpsesta, tih uvijek novih i fascinirajućih stranica.

Miraš Martinović

       Ono što često ističete, i u Vašim romanima dosljedno obrađujete, vaša je fascinatnost podnebljem crogorskog dijela, ali i uopšte Mediteranom. U čemu je njegova inspirativnost?

       -Kada sam svojevremeno pričao Borisalvu Pekiću da pišem dva romana, jedan se dešava u Atini a drugi u Vavilonu, (Poslednji Eshilov dan i Vavilonski mudraci) on me je začuđeno upitao: a šta će vam to. I ja sam njega začuđeno gledao, pokušavajući da mu objasnim kako mene intresuju mjesta i podneblja gdje su se civilizacije posebno skoncentrisale i stvorile svoje slojeve. Tada mi je rekao, u tom trenutku mi se to činilo neupčatljivo a kasnije se ispostavilo da je i te kako bio u pravu, da treba da krećem sa ovih obala i podneblja koje gledam, udišem i poznajem. . . I da ću tako jedino biti intresantan onima u svijetu. Kasnije, s iskustvom i godinama, vidio sam koliko je Pekić bio u pravu.
.......................
       Zbog toga je meni Crna Gora toliko inspirativna. Uravo zbog te autentičnosti i nesporne orginalnosti. Јеr u svojim njedrima, u svojim dubinama, krije mnoge tragove, ostatke mnogih drevnih kultura, koje su samo djelimično oktrivene. Vrijeme velikih otkrića tek slijedi.
Ono što zahvata jedan prostor čini istovremeno i njegovu kulturu. I tako je prirodno da na crnogorskom prostoru postoji crnogorska kultura, a ne talijanska, ne francuska. . . Uz puno uvažavanje i veze sa tim i svim drugim kulturama...

Moderator Aleksandra Bećir

       Da li današnje književno stvaralaštvo u Crnoj Gori ima tu prepoznatljivu pripadnost podneblju, (koja apsolutno isključuje provincijalnost!) I kako biste ocijenili crnogorsku književnost koja nastaje poslednjih godina.

       -Poslije perioda mitomanije, epike, folkloristike, i priličmo provincijske književnosti, nastupa novo doba koje ima i svoje prepoznatljive glasove. Ono što se desilo u poslednjoj deceniji u crogorskoj literaturi jeste nova Crna Gora, koja slijedi evropske trendove.

       
       Pripremate novu knjigu. Da li je radnja kao i vaših prethodnih romana, smještena na Mediteranu ilirsko, grčkog ili rimskog doba?

       Ta knjiga je iznjedrena iz srca crnogorskog podneblja, iz njegovih iskonskih dubina, iz prostora gdje su duboki korijeni svega našeg. Građena je na snovima onih koji su nekada živjeli na ovoj zemlji i ostvarili se u čovječijim obličjima. To je knjiga o nestalim pokoljenjima od kojih su jedino preživjeli njihovi snovi. To je zapravo Knjiga snova i knjiga o snovima. I jednoj ljubavi koja drži okupu, nju i vjekove koji se koz nju protežu. Knjiga o ljubavi koja se nije ostvarila na ovoj zemlji pa tako neostvarena luta njome i traži ostvarenje. . . .Pisana je poslednjim dahom, grcajući... I neka, molim vas, ne zazavuči patetično, svaka rečenica se činila poslednjom i svaka je morala nadomjestiti gubitak koji je bio konstatno prisutan u meni tokom njenog četvorgodišnjeg nastajanja. Ona je nešto novo u odnosu na moje dosdašnje knjige i već je izvjesno njeno pojvljivanje na jesen. Ugovorio sam sve sa izdvačem. A ne bih da otkrivam naziv. Nije u pitanju nikakava tajna. Ona još uvijek živi pod dva naslova pa je i to razlog što ne mogu da objavim njeno konačno ime. Kad to uradim, pustiću je da živi.

Književno veče privuklo je pažnju velikog broja posjetilaca.