|
|
19.02.2010.
DRUGA OSNOVNA ŠKOLA U BUDVI
KNJIŽEVNO VEČE POSVEĆENO
ALEKSANDRU LESU IVANOVIĆU
Književno veče posvećeno Aleksandru Lesu Ivanoviću, održano je 19. februara u „Drugoj osnovnoj školi“ u Budvi. Program su realizovali učenici Dramsko-literarne sekcije kojom rukovodi profesorica Maternjeg jezika, Milena Radović-Savić.
Književno veče otvorila je direktorica Škole Zorica Stanković, istaknuvši da obilježavanjem poetskog sjećanja na Lesa Ivanovića podsjećamo na njegovu književnu veličinu koja je na najuzvišeniji način obilježila crnogorsku liriku sredinom prošlog vijeka.
Zorica Stanković
Prof. Maternjeg jezika Milena Radović-Savić, koja je osmislila i realizovala sa svojim učenicima Dramsko-recitatorske sekcije ovo književno veče, naglasila je da smo sa 2010. godinom na pragu obilježavanja stogodišnjice rođenja Aleksandra Lesa Ivanovića. Iako ova godina bilježi 99 godina od Lesovog rođenja, Lesovo ime, njegova ličnost i poezija mirno mogu da stoje uz broj devet, jer Lesov život i djelo bili su i ostali u znaku ovog hrišćanskog broja i svih ljudskih postulata koji su se oduvijek ogledali u njegovoj dubokoj simbolici.
Milena Radović - Savić
Drugi razlog za izbor Lesove poezije „izišao je iz đačkih klupa“, jer za svog šesnaestogodišnjeg rada s budvanskim učenicima, kazala je profesorica Milena, da ne pamti one koji nijesu naučili i recitovali s ljubavlju i poštovanjem Lesove pjesme: „Biljardu“, „Kare Šabanove“ i „Ljude sjenke“, to kako ih ona naziva, malo „sveto trojstvo“ Lesove poezije.
Darja, Blažo i Maja
Ovo poetsko veče imalo je dvije tematske cjeline. Prva je bila dramsko-lirskog karaktera i nju je profesorica M. Radović-Savić naslovila „Sjećanje na oca“. To je njena lirsko- dramska adaptacija koju je napisala koristeći se, kako je rekla, nevelikom književno-kritičkom literaturom koja tumači poeziju Lesa Ivanovića, publicistikom, ali i izvrsnom emisijom iz ciklusa Naučno-obrazovnog programa nacionalne Televizije Crne Gore, a koja je snimljena u čast Lesa Ivanovića. Dopisujući u njih svoje meditativno- lirske zapise, zaokružila je biografsku putanju Lesovog nedugog života. Lirsko sjećanje na oca u ime Lesovih potomaka, njegove kćerke Zagorke Vušurović i sinova Božidara i Momira Ivanovića, govorili su učenici VIII razreda Dramsko-literarne sekcije: Darja Lopičić, Maja Ilić i Blažo Racanović.
Darja Lopičić, VIII razred
|
|
"Ipak, usudila bih se reći, poredeći ih, i mome ocu, kao i Njegošu, jedna je radost bila zajednička. Ta radost imala je svoje ime - ime grada. C e t i nj e." |
| |
Blažo Racanović, VIII razred
|
|
"Uvijek, kada pomislim na ovaj veliki darovni čin mojih predaka, osjećam se ponosnim jer tim činom moji su preci potvrdili staru biblijsku i narodnu istinu da je davanje ljudsko djelo koje ti daje priliku da te pamte buduće generacije jer im ne ostavljaš u amanet samo svoje ime, već i razlog da to ime pamte."
|
"Cetinje mu je bilo sve. i početak i kraj svijeta. Njegovo jedno jedino sudbinsko odredište. Duhovna oaza koja se ugnijezdila na svome golom, ali za njega, svetom kamenu jer na tom kamenu stvoreno je ime Crne Gore."
|
|
Maja Ilić, VIII razred |
Drugi dio Književne večeri bio je izrazito lirski i sav u znaku recitovanja Lesovih stihova. Njegova posebna zanimljivost bila je što su učenici, osim na maternjem jeziku, Lesove stihove recitovali na ruskom i na mongolskom jeziku. Lesovu poeziju na ruski jezik, prevele su, uz profesoričinu neznatnu pomoć, učenice koje su u budvansku novu školu došle iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, ali i jedna djevojčica iz Mongolije, Onon Davasuren, koja je na jezik svoje zemlje prevela i odrecitovala Lesovu pjesmu “Bajka o kišnom danu“.
| |
Tatjana Božović, VIII razred
|
|
Konferansije, ali i recitator Lesove poezije"...Sve drugo neka prežaljeno bude, al da je samo da ostanu oči zagledane u svijet i u ljude."
|
Star Svetlana, VIII razred
Učenica iz Rusije, recitovala je na ruskom jeziku Lesovu pjesmu "Ljudi sjenke"
|
Jelena Miladinović, VIII razred
"Sjećanje me lakom tugom ovi, /veče slazi i miriše lipa..."Kari Šabanovi"
|
| |
Kari Šabanovi
Sjećanje me lakom tugom ovi:
... veče slazi i miriše lipa.
Kroz sumrak se čuje kolska škripa,
- s puta idu kari Šabanovi.
Mi u susret otrčimo k njima,
a kapi nas vrate srećne kući
i sivom nas džadom truckajući
o pređenim šapću drumovima...
... Mili dani, moji sni nestali,
kao da ste svi u jutro neko
na kare se kradom ukrcali
i otišli od mene daleko.
Zalud uho sad zvukove lovi,
zalud oko daljinama pipa:
davno više ne čuje se škripa
niti idu kari Šabanovi.
|
Nina Sevastijanova, VI razred
Učenica iz Rusije, iako tek VI razred, sa velikim umijećem malog recitatora izrecitovala je na svom ruskom jeziku "Kare Šabanove"
|
Tara Lipovina, VIII razred
Recituje stihove pjesme "Nad Budvom"
|
Aleksandra Efimenko, VIII razred
Učenica naše škole koja je došla iz Bjelorusije, na svom jeziku dočarava kako je Leso vidio stihom Budvu |
Lucija Nikolić, VIII razred
Živeći dugo u Rusiji, na ruskom je recitovala "Biljardu" jednako dobro kao i učenice kojima je ruski maternji jezik |
| |
Ljudi-sjenke
Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nečujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku,
a naše oči nikada ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku.
Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.
I ima ljudi usamljenih i bonih,
sa obrazima upalim i žutim,
što ne čuje im se ni smijeha ni plača,
što žive kao samotna i divlja drača,
ali s bodljama unutra okrenutim,
da nijedna nikog ne ogrebe
i da nijednom nikoga ne ubodu
do samo svoje rođeno srce i sebe.
Njih ne vidi naše oko kad ih srijeta,
kad tiho prođu u mimogredu mirnu,
jer nikog oni ni laktom ne dodirnu
u vječnoj gužvi i vrevi
ovog svijeta.
I žive oni tako, nečujni i neveseli,
i mile kao sijenke, kao vrijeme i sati,
i tek kad umru, slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama živjeli.
|
Danil Sergenko, VI razred
"Djevojčicu iz djetinjstva" recitovao je na
ruskom jeziku |
Marija Mladenović, VI razred
Recitovala je pjesmu "Kišnom danu"
|
Onon Davasuren, VIII razred
Učenica, koja je došla iz Mongolije, na jeziku svoje zemlje, mongolskom, recitovala je "Kišnom danu" |
| |
BILJARDA
Na stogodišnjicu
smrti Njegaševe
Na mjesečini grad ko danju vidan.
Pusta i gluva s kulama Biljarda
kraj manastira tužna čeka Rada
da s puta stigne od prsi izvidan.
I mjesečina po krugu prebira,
prstima žutim kroz noć pipa meku,
na stazi nekoj blizu manastira
Vladici brižnom da ocrta sjenku.
Noć grabi jutru a ni java Radu.
Tek crne sjenke zamašu iz kruga,
pa svukoliku kamenu Biljardu
opaše teška, stogodišnja tuga.
|
Jovana Raičević, VIII razred
Recitovala je pjesmu "Slomljenom oknu" |
Marko Ilić, VIII razred
Recitovao je ljubavne stihove Lesa Ivanovića |
Gostima su uručeni pokloni, likovni radovi učenika Nives Savić i Uroša Krvavca. Nives Savić je pripremila likovni rad za Momira Ivanovića, Lesovog sina-slikara koji je bio spriječen da prisustvuje Književnoj večeri, ali ne zbog toga i zaboravljen od učenika naše škole.
Nives Savić
Posebno dirljiv i svečan ton ovoj Književnoj večeri dali su svojim prisustvom: kćerka Lesa Ivanovića, gospođa Zagorka Vušurović, i njen brat, naš šahovski velemajstor, Božidar Bonja Ivanović, kao i praunuka Lesa Ivanovića, Ivana.
Gosti su se zahvalili svim učesnicima programa na toplini riječi kojima su upriličili ovo književno veče, kako su istakli, jedno od najljepših kojima su do sada prisustvovali, a koje čuva sjećanje na njihovog oca. Gospođa Zagorka je u riječima zahvalnosti naglasila da uz ovakve mlade kakve je slušala dok kazuju stihove i sjećanja na njenog oca, Crna Gora ne mora da brine za svoju budućnost i svoj duhovni identitet jer ovakvim književnim večerima taj identitet je jasno ispisan, kako za prošlost, tako i za njenu budućnost.
Tekst pripremila:
prof. Maternjeg jezika Zorica Joksimović,
rukovodilac Novinarske sekcije „Druge osnovne škole“ u Budvi
|
|
