|
| |
|
|
Aleksandar Čilikov
MANASTIR PODLASTVA, ISTORIJSKO-UMJETNIČKA ANALIZA
Tekst preuzet iz Glasnika Narodnog muzeja Crne Gore
U pitomim i plodnim predjelima Grblja, priobalnog pojasa između Budve i Kotora, sačuvalo se do danas šezdesetak pravoslavnih bogomolja koje su na ovom geografskom prostoru izgrađivane počev od srednjeg vijeka pa do savremenog doba. Nedovoljno proučene, često u posjedu vrijednog pokretnog spomeničnog fonda, ili, u nekim slučajevima, dragocjenih fresko-dekoracija, grbaljske crkve još čekaju detaljnu naučnu obradu, kakvu neosporno zaslužuju.
Svakako najznamenitiji i najznačajniji sakralni spomenik Grblja, ujedno i jedini aktivni manastir u ovoj oblasti, je onaj poznat među starosjediocima pod imenom manastir Podlastva. Manastir, udaljen nekoliko kilometara od Budve, lociran neposredno uz magistralni put Budva-Kotor-Tivat, izgrađen je na jednom malenom brežuljku u selu Lastva Grbaljaska po kome je i dobio ime.
Kao rijetko koji kulturno-istorijski spomenik, manastir Podlastva je tokom svoje viševjekovne istorije često bio meta paljevina, rušenja i pohara, no uvijek je poput feniksa vaskrsavao sačuvavši na čudesan i čak gotovo neobjašnjiv način i dva sloja fresko slikarstva. Kao da nijesu bila dovoljna sva ta stradanja nanijeta manastiru od strane Mlečana, Francuza i Austrijanaca, već je kao žrtva zemljotresa od 15. aprila 1979. gotovo potpuno uništen. No istorijska sudbina se i u ovom slučaju ponovila - blagodareći brojnim konzervatorsko-restauratorskim radovima tokom poslednje dvije decenije, Podlastva nastavlja da egzistira pokazujući nam se, kako će to istraživanja dokazati, u do sada nepoznatom svijetlu.1
Stručna literatura ovom manastirskom kompleksu, kao što je slučaj i sa većinom grbaljskih hramova, posvećuje nedovoljnu pažnju, bilo da se radi o njegovom pomenu u okviru brojnih studija i rasprava, bilo da se o kompleksu direktno piše. Pa i te prijašnje šture informacije često su bile proizvolje i netačne.2
Usljed nedostatka bilo kakvog sigurnog izvora tačno vrijeme zasnivanja manastira nije nam poznato.3 Narodne legende koje se i danas rado prepričavaju po grbaljskim selima kao vrijeme zasnivanja navode godinu 1350. pripisujući ktitorstvo caru Dušanu.4 Jedna od legendi saopštava da je prije izgradnje manastira postojala na njegovom mjestu neka starija crkvica koja je služila kao punkt preko kojeg su se duhovna lica otiskivala za Sv. Goru. Narodna pripovijedanja idu toliko daleko da čak smjelo tvrde da se preko ovog dijela Crnogorskog primorja, boraveći kratko u lastovskoj crkvici, prebacio sa obližnje morske obale za Sv. Goru i Rastko Nemanjić - Sv. Sava.
Niz autora ističe da se manastir Podlastva, kao istaknuti vjerski, politički i kulturni centar, po prvi put u sačuvanim izvorima pominje u prvoj polovini XV vijeka,1419. i 1427. godine5 - prvi pomen vezan je za žitelja grbaljskog sela Vranovići Nikolu Ercegovića koji oporukom zavješta manastiru "cekin svijeća" za pokoj duše; drugi za tzv. "Grbaljski Statut", gdje se ime manastira navodi u čl. 124. i čl. 125.
Čl. 124...... SUDIMO DA SVAKA KUĆA GRBALJSKA IMA DAVATI MANASTIRU NAŠEM
SV. GOSPOĐI NA GODINU ŽITOM, ULJEM ILI VINOM GROŠ
Čl. 125...... A MANASTIR NA GOSPOĐIN DAN IMA DAVATI SVEMU GRBLJU,
MUŠKOME I ŽENSKOME, MALOME I VELIKOME, PO LETURĐIJI OBIJED
OBILATI U MANASTIRU PODLASTVI NA MITROVDAN 1427.
Oba podatka direktno se oslanjaju na prepise izgubljenih originala koje je objavio Vuk Vrčević poznati istraživač grbaljskih starina.6 Analize ovih pisanih izvora pokazale su da je u pitanju falsifikat kao plod mašte Vrčevića te se niukom slučaju ne mogu smatrati pouzdanim. "Grbaljski Statut" je Vuk Vrčević izdao u latiničnom tekstu sa puno savremenih riječi, protkanih turcizmima. Po jednoj pretpostavci pomenuta dva dokumenta potiču iz XVI vijeka,7 po drugoj, vjerovatnijoj, iz godina 1819. i 1827.8
Manastir Podlastva
Kao zborno mjesto svih Grbljana, svetilište u kome su se donosile sve važne političke i
vjerske odluke, manastir je tokom niza grbaljskih ustanaka i buna stalno bio izložen
rušenjima i pljačkama. Pretpostavlja se da je srušen 1452. godine kada je stradao i
manastir Sv. Mihaila na Prevlaci.9
Segment živopisa: Silazak u Ad
Dalji istorijat manastira, sve do početka XVIII
vijeka, obavijen je velom misterioznosti.
Nekada je postojao natpis na kamenom pragu
manastirske crkve koji je naznačio godinu 1700.
kao vrijeme obnove. Na žalost njegovu sadržinu
niko nije prepisao pa se samo na osnovu jednog
sačuvanog fragmenta može zaključiti da je
početkom XVIII vijeka obnovljen ili dograđivan.10
Bilo bi nevjerovatno i apsurdno smatrati da je
znameniti manastir 250 godina bio pust i
neaktivan. Do početka XVIII vijeka svakako je
više puta obnavljan. Takvo mišljenje se može i
argumentovano dokazati. Stilska analiza mlađeg
sloja fresko-slikarstva upućuje na doba XVII
vijeka što ubjedljivo svjedoči o obnovi manastira
prije 1700. godine. Mišljenje se može potkrijepiti
i određenim sačuvanim pisanim izvorima koji takodjer datiraju iz XVII vijeka. Poznato je da su
Grbljem od 1496. pa do 1718. sa neznatnim
prekidima, gospodarili Turci. Upravljajući oblašću dva vijeka Turci su, za razliku od
predjašnjih mletačkih gospodara i kotorske vlastele, dali grbaljskom seljaku puna prava nad
njegovim zemljama. U takvim uslovima, oslobođeni radikalnog najamničkog odnosa, žitelji
Grblja su neosporno imali sve uslove potrebne za obnovu njihovog najznačajnijeg svetilišta.
Turci u Grblju nijesu čak ostavili ni najmanji trag islamske kulture i religije. Bila su to
vremena lišena čestih oružanih sukoba, kakve su Grbljani imali sa Mlecima, i praktično
jedini veći incident desio se 1655. kada je skadarski beg Jusufbegović popalio i opljačkao
mnoga grbaljska sela.11 Istorijski izvori pominju i 1619. i 1655. godinu kada su Grbljani imali
sukobe sa skadarskim sandžak begom i Oleš agom.12 Da li je u nekom od pomenutih
sukoba teže stradao manstir, ostaje zagonetka. U svakom slučaju još dva istorijska izvora
pominju Podlastvu u XVII vijeku. U turskoj ispravi iz 1637. godine ispisana je tužba Gerasima, kaluđera manastira Podlastve kome crnogorski kadija presuđuje da se potomci zavještača, koji je ostavio svoje imanje manastiru, opomenu i odreknu pretenzija na manastirsku imovinu.13 Iz jednog prodajnog ugovora sastavljenog 1697. čita se da je u Podlastvi boravio Crnogorski Mitropolit Sava. Sudeći po sadržini turske isprave manastir je u četvrtoj deceniji XII vijeka, kao učesnik u sudskom sporu, svakako bio aktivan.
Slijedeći pomen Podlastve nalazi se u tekstu pisma upućenog od strane Jemina skadarskog na četiri grbaljaska kneza, u kome se Podlastva pominje zajedno sa zemljom koja joj pripada -dokumenat je iz 1710. Relativno miran period Grbalj ima izmedju 1718. i 1797. godine kada je u kraćem vremenskom periodu ovog razdoblja bio ponovo pod mletačkom upravom. Iz ovih vremena sačuvao se određen broj pisanih dokumenata sa pomenom manastira. Godine 1732. u svom testamentu, žitelj Lastve Grbaljske Stanko Mihović, zavještavajući svoje zemlje crnogorskom mitropolitu, pominje i Podlastvu. Do danas se sačuvala i jedna petohljebnica sa natpisom: "SIE PETIHLJEBNICE SAKOVA IGUMEN GEORGIJE MANASTIRA GRBALSKA GO LASTVE SA BRATIEU HRAMU ROŽDESTVU STIJE BCE -VA LETO A.F.LS.(1736). RUKODELISA STOMI RADIČ IZ NOVOGA B DA PROSTI " (tekst dat u transkripciji).
Signature sa živopisa iz XV vijeka:
Sv. Spiridon i Sv. Georgije
Neposredno uz zidove manastirske crkve sahranjen je ugledni jeromonah Maksim
Mileševac - zapis na grobnici (transkripcija): "SIE GROB MAKSIMA MILEŠEVCA VEČNA
JEMU PAMET NA A.F.M. (1740)".
Ime manastira nalazimo i u ugovoru iz 1760. godine, sastavljenom povodom prodaje zemlje
između Grbljanina Nika Derletovića i kneza Vuka Mirkovića. Godine1789. u Podlastvi je
boravio kaludjer Teodosije Miković koji je u ime crnogorskog vladike razgledao zemlje
poklonjene Mitropoliji.14
Politički i pravni značaj manastira Podlastve najbolje se može sagledati iz "Knjige
privilegija Grbaljske Župe (1647-1767) sa Dušanovim zakonikom",15 U privilegiji br. 23 od
februara 1766. kotorski providur Petar Emo naređuje da se svaka grbaljaska odluka
ovjerava pečatima četiri grbaljska kneza:
"CHE ILI SIGILLO GRANDE, E TUTTI PRIVILEGGI E BERGAMINE DEBBONO ESSER
RINSERATE IN UNA CASSA SOTTO LA COSTUDIA DE QUATRO CHIAVI CHE
DOVRASSO SALVARSI OGNI UNO IL SUO NELLE MANI DE DETTI CONTI E CHE SIA
LA CASSA POSTA NEL CONVENUTO DELLA B(eata) V(ergine) SOTTO LASTUA".
Signature sa živopisa iz XV vijeka:
sv. Nikola i sv. Pantelejmon
Prevod: "Da pečat veliki i svi brevleći i bergamine
imaju bit zatvorene u skrinju pod čuvanijem od
četiri ključa koi imaju hraniti se svaki soi u ruke
istijeh knezova a da bude skrinja metnuta u
manastir Blažene Bogorodice pod Lastvu".
Godine 1797. Grbalj se oslobađa viševjekovne
mletačke vlasti i dobija novu, austrijsku, upravu da
bi od 1805. do 1814. izuzimajući kratak period
ruske vlasti u Boki (1806-1807), bio pod
Francuzima. Za doba prve austrijske okupacije,
naređenjem generala Bradija, manastir je
pretvoren u skladište municije. Negdje između
1805. i 1812. Podlastva je u jednom vojnom
sukobu zapaljena i opustošena. Obnovljen 1812.
manastir trpi dalju seriju pljački, paljenja i rušenja.
Godine 1869. pale ga i ruše Austrijanci ali se
ponovo obnavlja 1874.16 Ne zaobilaze ga ni
stradanja u I svjetskom ratu kada ga ponovo pustoše Austrijanci da bi se nanovo, po ko zna koji
put, obnovio 1936. Izvjesna oštećenja nastala su i
u II svjetskom ratu.17 U katasrofalnom zemljotresu
koji je 1979. godine zadesio Crnogorsko primorje i zaleđe, Podlastva je potpuno razorena.18
Kao vjerski, kulturni i politički centar Grblja, manastir je nesumnjivo u prošlosti posjedovao
bogat i raznovrsan fond pokretnih spomenika kulture. Od starih rukopisa i štampanih knjiga,
ikona i drugih bogoslužbenih predmeta umjetničkog karaktera, nije se sačuvalo praktično
ništa vrijedno. Danas izuzev pomenute petohljebnice, desetak knjiga iz ruskih štamparija
(XVIII-XIX.v.) i bogoslužbenih predmeta ruskog porijekla (XIX.v.), manastir Podlastva ne
posjeduje u svojoj riznici nijedan umjetnički obrađen eksponat koji bi zavrijedio posebnu
pažnju proučavalaca i poštovalaca naše kulturne baštine. Nije se sačuvao ni ikonostas iz
1747. godine, rad zografa Đorđa Rafailovića.19 Nikako ne treba izgubiti iz vida podatak da na terenu Crnogorskog primorja, pa i šire, nigdje ne susrijećemo bogoslužbene predmete porijeklom iz Podlastve, pa se stoga čine vrlo interesantnim današnja predanja starijih žitelja Grblja koja tvrde da je manastirsko blago pohranjeno na neko skriveno mjesto te tako sačuvano od uništenja.
Suočeni sa odsustvom arhivskog materijala i drugih pisanih izvora na osnovu kojih bismo mogli steći kompletnu i jasnu sliku o karakteru i kulturnoj vrijednosti kompleksa Podlastva, jedini put ka rasvjetljavanju geneze i ocjene istorijsko-umjetničkih vrijednosti ovog izuzetnog spomenika kulture moguć je nakon iscrpne analize njegove arhitekture i zidnog slikarstva.
ARHITEKTURA-
REZULTATI ARHITEKTONSKIH I ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA
Kompleks manastira Podlastve, u sadašnjem obliku, čine crkva sa pripratom posvećena Rođenju Bogorodice i, uz njenu južnu stranu, dvije građevine namijenjene stanovanju - jedna veća, dvospratna i druga, manja jednospratna. Pomenuti objekti ograđeni su sa istočne, sjeverne, zapadne i, djelimično južne strane kamenim ogradnim zidom. Crkva Rođenja Bogorodice, zidana od pritesanog kamena utopljenog u krečni malter, po svom arhitektonskom sklopu pripada široko rasprostranjenom tipu građevina jednobrodne osnove sa polukružnom apsidom na istočnoj strani i ulaznim vratima na zapadu. Unutrašnji prostor hrama je pomoću dva para prislonjenih stubaca podijeljen na tri traveja, približno istih dimenzija, dok je svod sa ojačavajućim lucima zasveden poluobličasto. Enterijer je osvijetljen sa tri otvora -po jedan na sjevernom i južnom zidu, treći na apsidi. Na južnom zidu, u prostoru zapadnog traveja, nalaze se pomoćna vrata. Crkvena priprata je parom pilastara podijeljena na dva traveja. Zidana je od kamena u krečnom malteru i zasvedena poluobličasto dok se njena zapadna fasada završava zvonikom tipa "preslice" sa četiri okna. Zanimljivo je da je kameni vijenac zidova priprate znatno niži od onih u crkvi. Od plastičnih ukrasa na hramu ne figurira ništa posebno interesantno. Takvim se jedino mogu smatrati jedan kameni, jednostavno profilisan nadprozornik na južnom zidu, kamen sa isklesanim krstom, očigledno sekundarno upotrijebljen, na sjevernom zidu priprate i jednostavna okrugla rozeta na zapadnoj fasadi.
Signature sa živopisa XVII vijeka:
Sv. Atanasije, Sv. Grigorije i Sv. Stefan
Na spoljnoj strani južnog zida crkve postavljene su tri grubo obrađene konzole, no one su najvjerovatnije bile u funkciji oslonca za skelu montiranu prilikom neke od brojnih obnova. Analiza arhitekture crkve Rođenja Bogorodice koja je do nas stigla kao rezultat niza dogradnji, pregradnji i popravki, upućuje na veoma jednostavne i konvencionalne arhitektonske forme, onakve kakve konstatujemo u brojnim primjerima građevinarstva srednjeg vijeka i postvizantijskog doba na području Crne Gore i Balkana. Arheološka istraživanja i istraživanja arhitekture, vršena u enterijeru crkve i priprate, kao i u njihovoj neposrednoj blizini, dala su, medjutim, niz neočekivanih i dragocjenih podataka koji su uveliko promijenili siromašnu sliku o genezi i arhitekturi Podlastve.20 Među brojnim nalazima u toku trogodišnje istraživačke kampanje posebno interesovanje izazvali su otkrivanje "in situ" djelova stare mozaičke podne dekoracije, fragmenata dekorativne plastike i djelova arhitekture iz raznih perioda.
Izuzetno značajnim pokazalo se otkrivanje većeg fragmenta mozaik u središnjem dijelu naosa crkve i ispred zapadne fasade. Na fragmentima se mogu zapaziti motivi pletera odvojeni širokim bordurama izrađeni bijelim, sivim, crnim i crvenim kamenim kockicama od kojih bijela predstavlja osnovu. Kako je u prostoru naosa konstatovana mozaička podloga - podna supstrukcija nesumnjivo da pronađeni fragment u ovom dijelu crkve stoji "in situ". Kako mozaička podloga - "stratum" prekriva veći dio naosa i priprate hrama, logično je zaključiti da je svojevremeno ova površina bila prekrivena podnim mozaikom i da je on predstavljao dio poda neke starije građevine nad kojom je podignuta crkva Rođenja Bogorodice. Ovom zaključku doprinosi i veći broj otkrivenih manjih fragmenata mozaika i mozaičkih kockica koji sudeći po načinu izrade potiče od jedne jedinstvene mozaičke cjeline. Sličan fragment mozaika, ako ne i potpuno istovjetan - identična dekoracija i kvalitet obrade - potiče iz supstrukcije poda crkve Sv. Đorđa u Starom Baru koji se datira u doba V - VI v., pa analogno tome i podlastovski fragment mozaika može se smjestiti u isto vremensko razdoblje.21
Prilikom istraživanja grobova u priprati nađeni su fragmenti dekorativne plastike - djelovi kamenih ploča, sekundarno upotrijebljenih za formiranje grobne rake, ukrašenih sa obije strane reljefnim ukrasima. Oba fragmenta su od bjelkastog mekog krečnjaka i oba posjeduju identične reljefne ukrase - na jednoj strani krstove u kružnim medaljonima, na drugoj, takođe u medaljonima četvorolate cvjetove. Sudeći po sličnim predstavama koje se susrijeću na starim oltarskim pregradama, moguće je da fragmenti dekorativne plastike iz Podlastve predstavljaju dio nekog starog kamenog ikonostasa. U pokušaju traženja analognog dijela fragmentima iz Podlastve došlo se do podatka da se njihov ukras stilski podudara sa detaljima dekorativne arhitektonske plastike i djelovima crkvenog namještaja kasnoantičke skulpture sa kraja V i početka VI vijeka, kakva je u više primjeraka konstatovana u nekadašnjoj provinciji Prevalis i u Boki Kotorskoj.22 Kao direktne paralele, istovjetne u načinu oblikovanja mogu se navesti: fragment pilastra iz crkve Sv. Petra u Bijeloj (V - VI v.),23 stub iz donje Lastve sa uklesanim krstom (VI v.),24 kao i dio fragmenata iz bazilike "V" u Duklji (V-VI v.).25 Fragmenti parapetnih ploča iz Podlastve pripadali su, najvjerovatnije, nekoj oltarskoj pregradi, s obzirom da je među šutom u priprati i jedan fragment pilastra manjih dimenzija, bez klesanog ukrasa. Manje je vjerovatno, sudeći po načinu oblikovanja reljefa, da su podlastovski fragmenti dekorativne plastike pripadali djelovima ciborija ili da su pak činili dio pregrade između brodova neke ranohrišćanske građevine.
Segment živopisa: Judin poljubac
Fragmenti mozaika i dekorativne plastike iz V i VI vijeka pronađeni prilikom arheoloških istraživanja u Podlastvi upućuju na zaključak da se na mjestu sadašnje crkve posvećene Rođenju Bogorodice u dalekoj prošlosti nalazila ranohrišćanska bazilika izgrađena, po svoj prilici, početkom VI vijeka.26 Dalja istraživanja -pronalazak krstoobrazne krstionice tipa "piscine", kao i jednog fragmenta starog zida sa sjeverne strane crkvene priprate - potkrepljuju izrečeno mišljenje. Dalja istraživanja svojim rezultatima ukazuju na postojanje bar još jedne srednjovjekovne građevine nastale u periodu izmedju VI i početka XV vijeka. Po svoj prilici ta građevina je podignuta negdje tokom XIV vijeka što bi i bilo u skladu sa narodnim legendama o ustanovljenju manastira u doba cara Dušana.27 Rezultati istraživanja arhitekture kompleksa Podlastve dosta zanimljivih podataka saopštavaju o karakteru one građevine koja je predstavljala manastirsku crkvu кrајеm XIV i početkom XV vijeka. Sudeći po ostacima
živopisa starijeg sloja koji se datira na početak XV vijeka
sa sigurnošću se može ustanoviti da su danas originalni djelovi iz XIV-XV vijeka: južni zidovi crkve i priprate, dio zapadnog zida priprate, djelovi svoda crkve u visini do 150 cm iznad starog kamenog vijenca južnog zida naosa, prislonjeni pilastri i djelovi ojačavajućih lukova sa južne strane, kao i djelovi apside i istočnog zida oltara, na kojima je konstatovan stariji sloj slikarstva. Ispod sadašnjeg poda, uz južni zid naosa, otkriveni su djelovi slikanog sokla iz XV vijeka koji se spuštaju do dubine, utvrđenog nekadašnjeg poda koji je bio postavljen na mozaičku substrukciju. Veoma je važan podatak koji dobijamo nakon analize južnog zida crkve, gdje je nakon obijanja maltera i skidanja mlađeg sloja živopisa datiranog u XVII vijek, jasno utvrđena granica od koje je izvršeno podizanje novog svoda prilikom obnove u XVII vijeku. Neposredno iznad kamenog vijenca sačuvani su djelovi fresko slikarstva XV vijeka - friz medaljona i iznad njih, u zapadnom traveju, neznatan ostatak kompozicije "Krštenja". Iznad ovog fragmenta, sudeći po jakoj popuni od djelova sitnog kamenja, maltera i ćeramide, direktno je nad djelovima starog svoda iz XIV-XV vijeka nazidan u XVII novi. Fragment "Krštenja" na kome su se sačuvala samo Hristova stopala dragocjen je iz razloga jer je sudeći po prirodnoj veličini stopala u pitanju kompozicija monumentalnih razmjera. Kako je u starijem sloju živopisa, prema ustaljenim ikonografskim šemama uobičajenim za islikavanje svodnih površina bio prikazan cuklus "Velikih Praznika", oslanjajući se na dimenzije crkve iz XIV-XV vijeka koje su istraživanjem tačno definisane (dimenzije identične sadašnjim dimenzijama osnove), vrlo je vjerovatna pretpostavka da je svod iz XIV-XV vijeka bio znatno visočiji od sadašnjeg. Ciklus "Velikih Praznika" mogao je u XV vijeku, što svjedoči monumentalnost vidljiva iz fragmenta "krštenja", biti prezentiran samo na veoma visokim svodnim površinama. Ako rečenome dodamo visok slikani sokl, figure u prirodnoj veličini na južnom zidu naosa, nameće se kao logičan zaključak da je crkva iz XIV-XV vijeka imala izuzetno visok, vjerovatno gotički prelomljen svod što bi bilo u duhu vremena u kome je nastala i u skladu sa stilskim karakteristikama njenog sačuvanog slikarstva starijeg sloja. Podizanje jedne gotičke građevine, van gradskog područja, na ne baš gusto naseljenom seoskom području, itekako je bilo opravdano krajem XIV ili početkom XV vijeka ukoliko je zidanje obavljeno na prostoru Grblja. Poznato je da je baš na prelazu iz XIV u XV vijek, stara crkva Sv. Mihaila u Kotoru28 preadaptirana dobivši visoki gotički svod, a izvršeno je u XV vijeku i njeno islikavanje. Ovaj graditeljski poduhvat svakako je imao odjeka u arhitekturi svoga vremena. Kotorski katolički krugovi, neprestano uznemiravani pobunama grbaljskog pravoslavnog stanovništva, nad čijim su zemljama bili pravni vlasnici, svakako su shvatili od kakvog bi političkog značaja bilo podizanje i islikavanje jedne pravoslavne bogomolje među buntovnim Grbljanima. Vrlo je vjerovatna pretpostavka da je na prelazu iz XIV u XV vijek, vremenu dosta mirnom i lišenom većih sukoba između Grbljana i kotorske vlastele, mogla nastati i izgraditi se crkva Rođenja Bogorodice manastira Podlastve. Ne treba izuzeti ni mogućnost da su podlastovsku crkvu izgradili isti majstori koji su radili na adaptaciji kotorskog Sv. Mihaila. U nepoznata nam vremena stradala je crkva iz kraja XIV i početka XV vijeka da bi slijedeća obnova nastupila u XVII vijeku, kada je izvršeno i ponovno islikavanje, o čemu svjedoči mlađi sloj fresko slikarstva. Tom prilikom nastao je novi sjeverni zid crkve, niži poluobličasti svod, uklonjen zapadni zid naosa koji je sa pripratom uklopljen u jedinstveni prostor pod zajedničkim krovom.
Istraživanja vršena u pogledu utvrđivanja geneze manastirskih konaka otkrila su njihov kasniji postanak. Nad niskim prizemnim dijelom zidanim od kamena u krečnom malteru i zasvedenim podignut je u istočnom dijelu jedan sprat a u zapadnom dva, tako da je nekadašnja prizemna zgrada prekinuta po sredini. Identifikaciju prizemnog dijela konaka kao i izvjesnih drugih djelova kompleksa Podlastve jasno omogućava jedan natpis koji danas ne postoji. Nalazio se na svitku naslikanom uz lijevu ruku "Bogorodice Orante" u polukaloti apside i njegova sadržina bila je slijedeća:
"+ A... U MANASTIRI PODLASTVI DA SE ZNA VO POSLEDNA VREMENA PONOVI SE IZ NOVA SALIŽ S PLOČAMA VO OBITELJU SEJU I DVOE VRATAH TRI PROZORA PRI PREPODOBNEJŠEM KR IGUMNOM GRIGORIOM BUČINOM OT BLAGOČESTIVAGO MESTA GERBLA NA A.K.(18128) SAGRADI SE NOVA KUŽINA I TERPERZARIJA DO KUŽINE I SKALA KAMENA I MLIN ULJANI I KOSTALA JE CEKINA.. POME: GDI V CRKVI Sll PREPORUČUEM....SLUŽ...I OVITE...POM...V STOM". 29
Manastir Podlastva
Iz natpisa se precizno čita da su 1828. godine probijena današnja vrata na južnom zidu naosa crkve, prozor na istom zidu kao i još dva otvora - na sjevernom zidu i apsidi. Druga vrata se vjerovatno odnose na zapadna vrata priprate. Ovom intervencijom uništen je dobar dio figure Sv. Đorđa (XV v.) od koga su se sačuvali glava i djelovi nogu, iznad i ispod južnog prozora, kao i kompletna figura nekog svetitelja koji je uništen otvaranjem južnih vrata. Stradao je u ovim adaptacijama i živopis XVII vijeka - dio kompozicije "Poklonjenje agnecu" u apsidi i djelovi "Deizisa" na sjevernom zidu naosa. U isto vrijeme postavljen je pločnik oko crkve, kao prizemni dio konaka sa stepeništem. Prostor sa uljarom danas egzistira ali je stari kameni mlin uništen. Doziđivanje dva sprata iznad dijela konaka u kome se nalazio mlin izvršeno je krajem XIX vijeka kada je nekadašnja manastirska škola prerasla u javnu.
FRESKO SLIKARSTVO
Crkva Rođenja Bogorodice manastira Podlastve islikavana je u dva navrata.30 Stariji sloj fresaka je prilikom obnove u XVII vijeku iskeserisan, na njemu nanijet novi malterni sloj pa je izvršeno novo islikavanje.
Stariji sloj slikarstva je fragmentarno očuvan. Danas egzistira na južnom zidu crkve i priprate, dijelu zapadnog zida priprate i u najnižim zonama svoda, neposredno iznad kamenog vijenca, kao i djelimično u oltarskom prostoru - na istočnom zidu, u donjim zonama i u polukaloti apside.31 Sve ostale islikane površine pripadaju mlađem živopisu. Ikonografija slikarstva crkve Rođenja Bogorodice u cjelini ne odstupa od vjekovima ustaljenih, ikonografskih shema hrišćanskog istoka. lako je dobar dio starijeg sloja fresaka uništen, na osnovu sačuvanog i, posebno, pomoću ikonografije mlađeg slikarstva, o njegovom tematskom programu mogu se izvesti, bar u osnovi, vjerodostojni zaključci. Analiza ikonografskih obrazaca kasnije slikarske dekoracije nameće, kao sigurnu, činjenicu da su se njeni autori oslanjali na teološki program starijeg slikarstva. Tako preko iskeserisane i prekrečene figure Sv. Nikole (južni zid, I zona, srednji travej) naslikana je nanovo figura istog svetitelja, istina nešto manjih razmjera, no to je bilo uslovljeno prepravkom unutrašnjeg prostora prilikom veće obnove podlastovske crkve u XVII vijeku. Isti postupak može se identifikovati i na južnom zidu istočnog traveja gdje ispod figure Sv. Spiridona otkrivamo stariju, uvećanu, predstavu svetitelja. Očigledno je da, poštujući prvobitni raspored fresaka, majstori kasnijeg slikarstva takođe nevješto kopiraju originalnu nefiguralnu dekoraciju sa sokla, vijenca zidova i sa pilastara. Ograničeni novim prostorom, to jest smanjivanjem visine izazvanim preoblikovanjem svoda, bili su primorani da friz medaljona spuste ispod kamenog vijenca bočnih zidova, formirajući ga po ugledu na stariji, dok su scene "Velikih Praznika" i "Stradanja Hristovih" grupisane u dvije zone svoda. Imajući u vidu način ilustrovanja vidljiv kod sačuvanih fragmenata starijeg slikarstva kao i navedene primjere, u pokušaju rekonstrukcije ikonografskog programa prvobitnog slikarstva crkve Rođenja Bogorodice nije teško zaključiti da su iznad visokog sokla bile islikane monumentalne stojeće figure, koje zauzimaju visinu sve do ivice vijenca zida. Iznad njih tekao je, u prvoj zoni svoda, friz medaljona sa poprsjima svetitelja. Visoke površine, gotički prelomljenog, svoda u II zoni bile su ispunjene scenama "Velikih Praznika". lako skroman po obimu, fragment kompozicije "Krštenja" to neosporno dokazuje. O načinu ilustrovanja najvisočijig i centralnih djelova svoda, polukalote apside i gornje zone istočnog zida oltara, teško se što može sa sigurnošću utvrditi. Ukoliko se u potpunosti oslonimo na zaključak o kopiranju starije šeme živopisa, na pomenutim površinama bili su predstavljeni: "Blagovijesti" i "Duhovi" na istočnom zidu oltara: "Bogorodica Oranta" u polukaloti apside i ispod nje "Poklonjenje žrtvi"; u najvisočijim zonama svoda - starozavjetni proroci i uobičajene predstave Hrista ("Pantokrator", "Anđeo Velikog Savjeta", "Emanuil"...). Oslanjajući se na ikonografske obrasce starijeg, autori mlađeg slikarstva, neuki i nevješti, minimalno su odstupili od uobičajenih kanonskih pravila. llustrujući scene "Velikih Praznika" ispustili su kompozicije "Vaskrsenje Lazarevo", "Vavedenje" i "Preobraženje", pa umjesto njih slikaju četiri scene iz ciklusa "Stradanja Hristovih": "Tajna večera"; "Judino izdajstvo"; "Hrist pred Pilatom" i "Oplakivanje Hrista". Ovakav način ikonografske koncepcije u kojoj se prepliću ciklusi "Velikih Praznika" i "Stradanja Hristovih" ne predstavljaju u Podlastvi ikonografsku novinu. U crkvenom slikarstvu postvizantijskog perioda veoma je izražena težnja da se "Stradanja Hristova" obavezno prikažu, uprkos skučenim zidnim prostorima, što je rezultiralo namjerom da se pojedine scene unose u pojas sa "Velikim Praznicima". Sažimanje pomenutih ciklusa može se pratiti preko više primjera u XVI i XVII vijeku - Sv. Spas u Štipu (XVII v.); manastir Gradište (XVII v.); Manastir Podoostrog (XVII v.); crkva u Leopardincima (XVI v.), Sićevo, Crkolez, Praskvica (svi XVII.v.) i dr.32 Imponuje, za razliku od slikarske neukosti, pravilno i opširno ilustrovanje najvažnijih hrišćanskih tema. Prikazujući scene u svodnim zonama živopisci ne propuštaju ni takve detalje kao što su personifikacija rijeke Jordana u "Krštenju", pravedan i zao razbojnik u "Raspeću", Petar odsjeca uho Malhu u "Judinom izdajstvu" i sl.
Uobičajena anonimnost autora u slikarstvu vizantijske i postvizantijske orjentacije karakteristična je i za oba sloja fresaka podlastovske crkve Rođenja Bogorodice. Suočeni sa odsustvom odgovarajućeg pisanog ili nekog drugog relevantnog istorijskog izvora, kao i bilo kojeg pouzdanog srodnog djela, o karakteru dekoracije, majstorima i vremenu nastanka nešto se više može saznati na osnovu stilske analize.
Maksimum umjetničke kreativnosti, majstor starijeg sloja podlastovskog slikarstva pokazao je u donjim zonama, slikajući monumentalne stojeće figure svetitelja. Proporcionalna i vitka tijela odaju dobrog poznavaoca anatomije. Posebna pažnja posvećena je obradi svetiteljskih glava. Obrve su naznačene sa po nekoliko tankih poteza crnom bojom. Pravilan, uzak i dug nos ima središnji vertikalni dio podslikan bijelom bojom koja se javlja i na donjoj usni. Veoma sugestivno djeluju svetiteljske oči sa tamnim zjenicama i beonjačama naznačenim bijelim mrljama. Njihov položaj fiksira pogled svetitelja ka visini što odaje namjeru isticanja duhovnosti. Inkarnati su modelovani bijelom za najosvjetljenije partije i svijetlim okerom, uz svijetlozelenu, za sjenke. Ispod očiju potencirani su svjetlosni akcenti sa nizovima tankih, bijelih crtica. Svetiteljske kose su smeđom obojene sa pramenovima podslikanim okerom ukoliko je u pitanju mlađa osoba. Starije, poput Sv. Nikole i Sv. Spiridona imaju guste i nešto šire pramenove islikane debljim potezima bijele boje. Podlastovski živopisac pokriva svoje draperije širokim, lazurnim potezima cinobera, svijetloplave, oker i zelene, uz isticanje nabora preciznim, tankim bijelim ili crnim linijama. Pored svijetlog kolorita, kao jedna od bitnih karakteristika majstora starijeg sloja fresaka može se smatrati vještina crtanja. Potezi su sigurni i izvedeni sa lakoćom rutinera. Nešto manja pažnja posvećena je isticanju plastičnosti figura. Sigurni potezi pomoću tankih linija koje fiksiraju konture tijela, lica i nabora draperija determinišu prostore sa širokim, lazurnim namazima tako da se često nazire malterna podloga na zidu. Ovakav pristup slikanja stojeće figure, pravilnih anatomskih formi sa, gotovo, klasičnim, antičkim glavama, brižljivo obrađenim, kao da odaju ruku vještog ikonopisca oslobođenog skromnog formata ikone. Analizirajući slikarski tretman poprsja u medaljonima sagledavamo manju pažnju za pravilne anatomske konstrukcije. U prilog ovakvom stavu ide i način neproporcionalnog predstavljanja svetiteljskih ruka. Međutim i ovdje se izuzetna pažnja posvećuje obradi glava. Slikajući poprsja svetitelja u I zoni svoda, čas u frontalnom položaju, čas okrenutih
polulijevo ili poludesno, očigledno u cilju razbijanja monotonije friza, živopisac starijeg sloja
ostvario je pravu malu galeriju zanimljivih portreta. Nijedan sačuvani lik ne liči jedan na
drugi. Nekolika među njima privlače posebnu pažnju. Sv. Evod (Evodias) sa dugim,
prćastim nosom i anonimni svetitelj do njega - kratkog povijenog nosa - umnogome
odudaraju od svečanog izgleda stojećih figura donje zone. Medaljon sa Sv. Hrisantom, iako
u velikoj mjeri oštećen, dozvoljava sagledavanje majstorski naslikane glave. Pravilne crte
Ijepuškastog lica zrelog muškarca sa tankim crnim brkovima imaju sve karakteristike
samostalnog portreta.
Detalj živopisa Sv. Nikola
Raznolikost u slikanju glava u medaljonima svjedoči o izvjesnom
odstupanju od stereotipnosti likova karakterističnih za vizantijski manir, iako
stariji sloj slikarstva Podlastve u suštini ne
odudara od čisto vizantijske slikarske
koncepcije, kako u pogledu ikonografije,
tako i u pogledu stila. Kolorit, inkarnati i
draperije svetitelja u medaljonima istovjertni
su opisu zone sa stojećim figurama.
U likovnoj koncepciji podlastovskog
slikarstva starijeg sloja, kao tipična odlika
javlja se sklonost ka dekorativnom, vidljiva
u mnoštvu nefiguralnih motiva. Iznad
stojećih figura i zone pruža se sistem I
slikanih gotičkih lukova, tako da one,
svrstane po tri u okviru traveja, djeluju kao
zasebne cjeline poput neke vrste katoličkog
retabla. Sličan sistem sa lukovima može se
u Crnoj Gori konstatovati u više primjera:
Sv. Đordje u Donjem Orahovcu, Sv. Nikola
u Grahovu, Manastir Reževići, Jeksa kod
Rijeke Crnojevića, Sv. Nedjelja u Česminovu, Sv. Krst u Novoselju i dr.33- svi oni nastaju
nakon podlastovskog. Medaljoni i scene u gornjim zonama, pored oivičavanja uobičajenim
debljim crvenim bordurama po rubovima omeđeni su i širokim trakama sa geometrijskim i
floralnim motivima, kakve nalazimo i na cjelokupnoj površini spoljašnjih i bočnih strana
pilastara, kao i na unutrašnjim stranama ojačavajućih svodnih lukova. Izuzetno visok i
gusto islikan sokl, te površine zidova crkvene priprate prekrivene sve do vijenca zida
nefiguralnim motivima, uz navedeno, doprinose stvaranju slike izuzetnog akcentiranja
nefiguralnih slikarskih motiva u okviru starijeg sloja živopisa Podlastve. Neprocjenjivu štetu
čini odsustvo višefiguralnih kompozicija, tako da smo lišeni mogućnosti analize vještine
komponovanja i ikonografskih rješenja pojedinih scena. lako dobrim dijelom uništene, freske starijeg sloja crkve Rođenja Bogorodice, mogu se smatrati veoma kvalitetnim likovnim djelima i odrediti u sam vrh kreativnosti sačuvanog kasnosrednjovjekovnog slikarstva u Crnoj Gori. Na takvu ocjenu upućuju proporcionalne figure, precizan crtež, način modelovanja inkarnata sa nježnim oker i zelenkastim gamama, svečanost i suzdržanost u izgledu sačuvanih likova, sklonost ka koncepciji samostalnog portreta, te plemeniti, svijetli kolorit. Iskusni i talentovani podlastovski majstor kao da se uspio na trenutak približiti, nastupajući sa izvjesnim lirizmom i enigmatičnošću, svojim starijim slavnim prethodnicima.
Pokušaj otkrivanja radionice u kojoj se formirao podlastovski majstor predstavlja težak zadatak s obzirom na to da ne postoji analogno slikarsko ostvarenje na teritoriji Crne Gore. Krajem XIV vijeka javlja se na Crnogorskom primorju slikarstvo koje nagovještava uticaj Zapada i prodor gotičkih umjetničkih iskustava. Stara "pictura graeca", koja je prekrivala zidove brojnih crkava u prethodnim vremenima, postepeno se napušta. Svijetli kolorit, tanak bojeni namaz, obilje nefiguralnih motiva i sistem slikanih gotičkih lukova, upućuju na mogućnost svrstavanja starijeg podlastovskog slikarstva u djela koja nagovještavaju buduća gotička ostvarenja. Do otkrivanja živopisa Podlastve smatralo se da je najstariji, poznat nam, spomenik sa elementima gotičkog slikarstva, freskoansmbl u kotorskoj crkvi Sv. Mihaila za koji se odredjivalo vrijeme islikavanja u sam početak XV vijeka.34 Ovo slikarstvo, sačuvano i djelimično otkriveno u apsidi, na istočnom i južnom zidu, zrači svijetlim koloritom uz korišćenje tankog namaza boje. Upravo ta dva elementa predstavljaju bitne karakteristike podlastovskog slikarstva, a priključivši tome sklonost ka nefiguralnom, koja se u Sv. Mihailu sagledava u širokoj biljnoj mreži ornamentike ispod scene "Deizis" u polukaloti apside, čini se da je živopis Podlastve djelo majstora bliskog kotorskom. Signature ispisane, uglavnom, grčkim pismom (osim oznake "sveti") mogle bi uputiti na etničko porijeklo autora podlastovskog živopisa. S druge strane izvjesni elementi koji upućuju na manir rada vještog ikonopisca mogu navesti na pretpostavku o nekom italokritskom zografu i slikarstvu koje se u Crnoj Gori sačuvalo na importovanim, nedovoljno poznatim, ikonama. Iz više razloga moguća je teza da podlastovski slikar pripada kotorskim umjetničkim krugovima. Pored uočenih stilskih karakteristika bliskih slikarstvu Sv. Mihaila ne treba zanemariti i viševjekovnu povezanost Grblja sa Kotorom, kako u ekonomsko-političkom, tako i u kultumom pogledu. Grbaljski žitelji, to jest ktitori Podlastve, pokrenuvši izgradnju i ukrašavanje svog najznačajnijeg svetilišta, svakako su angažovali majstore -neimare i slikare - iz obližnjeg Kotora koji je nad Grbljom posjedovao političku i pravnu vlast i od koga se svakako morala dobiti saglasnost za podizanje hrama. Dakle, možemo smatrati veoma vjerovatnim da je stariji sloj fresaka Podlastve ostvarenje kotorskih slikarskih krugova te da ga, uz slikarstvo Sv. Mihaila, možemo svrstati u djela sa odredjenim gotičkim elementima koja prethode stvaranju takve umjetničke individualnosti kakva će biti sredinom XV vijeka znameniti kotorski slikar Lovro Dobrićević.
Vršeći komparaciju između slikarstva Podlastve i kotorskog Sv. Mihaila sa sigurnošću možemo ustanoviti da su precizan crtež, svijetli kolorit, poznavanje anatomije, način modelovanja inkamata, ritmičnost bez naglih pokreta, insistiranje na nefiguralnim motivima, kod oba hrama veoma bliski stilski atributi. Međutim, evidentno je da u Podlastvi ne postoji, čak ni u najmanjem tragu, bilo kakav latinski natpis, kakvih u kotorskoj crkvi ima npr. tekst na otvorenoj stranici Jevanđelja koje drži Hrist ("Ego sum lux mundi"), a nije naslikan nijedan isključivo katolički svetitelj ( u Sv. Mihailu vidimo Sv. Dominika). Ove razlike kao i izvjesna sličnost kotorskih fresaka sa slikarstvom Lovra Dobrićevića, na što navodi tipologija pojedinih likova - čega u Podlastvi apsolutno nema, opredjeljuju nas na razmišljanje da su podlastovska ostvarenja starija od kotorskih. Ukoliko prihvatimo najnovije datiranje slikarstva Sv. Mihaila u četvrtu deceniju XV vijeka,35 bazirajući se na veći stepen privrženosti tradiciji poštovanja vizantijskih modela - kako u ikonografiji tako i u slikarskom stilu - podlastovsko slikarstvo bi se vremenski moglo uklopiti u početne decenije XV vijeka, tačnije prije 1420. kada Kotor priznaje vrhovnu mletačku vlast. Period od 1400. pa do 1420. bio je pogodno vrijeme za izgradnju i slikarsko ukrašavanje crkve Rođenja Bogorodice. Prvi skadarski rat vođen između Balšića i Venecije uglavnom se odvijao na krajnjem jugu Crnogorskog primorja, a određeno zatišje Kotor uspostavlja naročito izmedju 1413. i 1418. kada je po svemu sudeći realizovan poduhvat oko izgradnje i islikavanja podlastovskog hrama.36
Za razliku od autora starijeg sloja fresaka, majstori znatno kasnijeg mlađeg slikarstva tipičan su primjer degradacije svih onih visokih kvaliteta koji su krasili srednjovjekovno vizantijsko slikarstvo. Nevješti crtači, sa često karikaturalnim formama, nešto su bolji u donjim zonama sa stojećim figurama. Grubi potezi bijele boje za osvjetljenja, mrke i tamnozelene za sjenke, odsustvo smisla za komponovanje scena, likovi često dovedeni do izobličenosti, glavne su osobine ovog slikarstva. Po svojim stilskim karakteristikama najbliže je živopisu crkve Sv. Nikole manastira Orahovo (Crmnica) datiranog u 1663. godinu.37 U svakom slučaju mladi sloj podlastovskog slikarstva treba odrediti u drugu polovinu XVII vijeka i pripisati skromnoj slikarskoj radionici koja je izvela dekoraciju u Orahovu. To su djela umjetnika oskudnog znanja koji su djelovali i stvarali u pograničnim seoskim sredinama pod tuđinskom vlašću. Koliko su znali i umjeli, neuki i nevješti, radili su po narudžbini siromašnih manastirskih bratstava i seoskih ktitora. Njihovo prilagođavanje ukusu poručioca rezultiralo je padom kvaliteta, te je umjetnička vrijednost njihovih ostvarenja najčešće zanemarujuća. Ipak, mora im se priznati uloga u očuvanju tradicije i nacionalne kulture. Niz nestručno izvedenih retuša u XVIII i XIX vijeku uništilo je i ono malo kvaliteta ovog slikarskog opusa.
1 Radove па konzervaciji i restauraciji živopisa Podlastve izvela je stručna ekipa Zavoda za zaštitu spomenika kulture RCG kojom su rukovodili Aleksandar Čilikov i Zdravko Gagović. Tokom trogodišnje kampanje 1981-1984. u radu su učestvovali i eksperti ICCROM-a iz Rima. Kasnije intervencije na sanaciji i restauraciji arhitekture izvedeni su od strane stručnjaka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora.
2 Veće monografije i studije posvećene našem srednovjekovnom i kasnosrednjovjekovnom slikarstvu i arhitekturi, pisane
poslednjih decenija, ne pominju manastir Podlastvu tako da je osnovna literatura sadržana:
M. Crnogorčević, "Crkve u Grblju", "Glasnik pravoslavne Dalmatinske crkve", knj. X, Zadar 1902, 57; M. Crnogorčević, "Podlastva ", "Prosveta", Cetinje 1895, sv. VIII; B. Strika, "Srpske zadužbine-dalmatinski manastiri", Zagreb 1930, 251-253; A. Jovićević, "Podlastva", "Zetski Glasnik ", 1Х/1937 ,br. 69-70, 3; V. Petković, "Pregled crkvenih spomenika kroz povjesnicu srpskog naroda ", Beograd 1950, 41; P. Kovačević, "Grbalj-njegova prošlost i budućnost", Kotor 1964, 77; M. Luketić, "Budva - Sv.Stefan - Petrovac", Budva-Cetinje 1966, 136-138.
3 Određena istraživanja vršena u Arhivima Kotora, Budve, Državnom Arhivu Cetinje, Arhivu eparhije Bokokotorsko-
spičanske, Venecije, Petrogarad i Moskve, nijesu dala rezultate na osnovu kojih bi se mogla vjerno rekonstruisati prošlost
Podlastve. Ono, korisno za naučnu obradu, što se u pisanom obliku sačuvalo datira najranije iz XVII vijeka.
4 Sve legende se oslanjaju na tekstove Vuka Vrčevića objavljene u zadarskom listu "Pravdonoša ", Zadar 1851, br. 25-36.
5 M.Crnogorčević, "Crkve u Grblju", 57; B. Strika, n.d., 251; M. Luketić, n.d, 137.
6 V.Vrčević , tekst u "Pravdonošr, Zadar 1851, br. 37.
7 I. Stjepčević, "Kotor i Grbalj", Split 1941, 17 - smatra da "Grbaljski Statut" potiče iz 1527.
8 A. Solovjev, "Grbaljaska župa i Grbaljski Statut", "Godišnjica Nikole Čupića ",knj. XL, Beograd 1931, 1-42. Autor je veoma
argumentovano dokazao da su godine 1419. i 1427. lažne, te da se najvjerovatnije radi o 1819. i 1827.
9Rušenje manastira polovinom XV vijeka pominju P. Kovačević, n.d. 77 i M. Luketić, n.d. 137. lako ne postoji pismeno svjedočanstvo vrio je vjerovatna pretpostavka o rušenju Podlastve u vrijeme kada i Sv. Mihaila. Svakako da je prilikom niza ratnih sukoba manastir mogao stradati, naročito u vrijeme pobune Grbljana koju je u krvi ugušio Stefan Crnojević za račun Mlečana.
10 Zapis pominje M. Crnogorčević, n.d., 57. Fragment kamene ploče sa natpisom pronađen je prilikom obrade manastirske bašte
1986. godine. Kako se čini predstavlja dno sredine teksta ispisanog u dva reda. Njegova sadržina glasi: "I utemeljio se v Ijeto 1700"
(u transkripciji).
11 Istorija Crne Gore, Tltograd 1975, knj.3, tom I, 102.
12 Isto, 133, 135, 136.
13 Ispravu objavio H. Hadžibegić, "Turski dokumenti Grbaljske župe iz XVII vijeka", "Prilozi za orjentalnu filologiju i istoriju
jugoslovenskih naroda ", Sarajevo 1950.
14 Svi pomeni manastira gdje nijesu naznačeni izvori oslanjaju se na podatke koje saopštava M. Crnogorčević, n.d., 57 .Svi
kasniji autori koji pišu o Podlastvi preuzimaju ove Crnogorčevićeve informacije.
15 Objavio A. Solovjev, "Knjiga privilegija Grbaljske župe (1647-1767) sa Dušanovim zakonikom", "Spomenik SKA ",
LXXXVII, Beograd 1938, 21-81.
16 Svi podaci o rušenjima i obnovama manastira oslanjaju se па saopštenja M. Crnogorčevića, n.d., 57, što preuzimaju i
kasniji istraživači.
17 M. Luketić, n.d., 57, saopštava podatak da je dio fresaka oštećen bajonetom nekog njemačkog vojnika. Podatak je netačan
s obzirom da su u pitanju iskeserisane površine na koje je nanijet novi krečni malter. Po pričanju žitelja Lastve Grbaljske
manastirska crkva je u II svjetskom ratu bila pogođena iz artiljerijskog oružja, vjerovatno topa, koji je oštetio zapadnu fasadu.
18 U zemljotresu od 15. aprila 1979. crkveni svod je potpuno srušen, zidovi su svi poremećeni i napukli, a slična oštećenja
su pretrpjeli i manastirski konaci.
19 Ikonostas pominju :B.Strika, n.d.,251; P. Kovačević, n. d., 77 i M.Luketić, n.d., 137. Nekoliko nagorelih drvenih tabli, ručno
obrađenih, sa otrtim bojenim slojem, koje se čuvaju u Podlastvi, mogli bi biti ostaci nekadašnjeg ikonostasa
20 Arheološka istraživanja je obavio dr Čedomir Marković. Objavio ih je: Č. Marković, "Rezultati arheoloških istraživania
manastira Podlastve", Zbornik "Grbalj kroz vjekove", Grbalj 2005, 55-69. Dio arhitektonskih istraživanja obavili su A. Čilikov i
I. Lalošević, a rezultati do sada nijesu objavljivani.
21 Istorija Crne Gore, Titograd 1967, knj. 1, 257, sl. 47. Fragmenti se čuvaju u Zavičajnom muzeju Bar.
22 I. Nikolajević Stojković, "Ranovizantiiska arhitektonska plastična dekoraciia", Posebna izdanja SANU, CCLXXIX, Beograd 1957.
23 Istorija Crne Gore, Titograd 1967, knj. 1, 272, sl.48.
24 N.d., 273, sl.. 49.
25 N.d., 273, sl. 24.
26 Č.Marković, n.d., 64.
27 Č.Marković, autor arheoloških istraživanja u Podlastvi, veoma argumentovano dokazuje opravdanost pretpostavki o
podizanju nekog hrama u XIV vijeku o čijim dimenzijama i arhitektonskom sklopu ne možemo pouzdano suditi jer su brojne
prepravke uništile relevantne naučne podatke.
28 V. Korać, "O monumentalnoj arhitekturi srednjovjekovnog Kotora", "Spomenik SANU", n.s. CV, Beograd 1956,160-161; Istorija Crne Gore, Titograd 1967, knj. 2, tom 2,510-511; C. Fisković, "O umjetničkim spomenicima grada Kotora", "Spomenik SANU", n.s., Clll, Beogard 1953,84; Z. Čubravić, "Crkva Sv. Mihaila u KotorU', "Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor", ХХХ1-ХХХИ, Kotor 1983-4,152.
29 Natpis je objavio M. Crnogorčević, "Crkve u Grblju", "Glasnik pravoslavne dalmatinske crkve", knj. 10, Zadar 1902, 57.
Natpis je postojao do 1979. kada ga je prepisao dr. Rajko Vujičić. U svemu se poklapa sa navodima M. Crnogorčevića.
Hemijska analiza pokazala je da je bio pisan akvarelskim bojama koje su usljed vlage propale.
30 Konzervatorsko-restauratorski radovi na živopisu crkve Rođenja Bogorodice započeti su 1978. godine kada je otkriven dio
starijeg sloja slikarstva. Čišćenje skidanje i otkrivanje fresaka vršeno je u periodu 1981- 85. Autor teksta učestvovao je usvim
ovim radovima u svojstvu šefa stručnog tima zajedno sa konzervatorom Zdravkom Gagovićem. Poslije više od dvije decenije
slikarstvo Podlastve naučno je prezentirano: A. Čilikov, "Slikarstvo hrama Sv.Gospođe u manastiru Podlastva", Zbornik "Grbalj
kroz vjekove", Grbalj 2005, 547-569.
31 Tematski raspored slikarstva starijeg i mladjeg sloja dat je kod: A. Čilikov, n.d., 549-556.
32 S.Petković, "Zidno slikarstvo na području Pećke patrijaršije", Beograd 1965, 72.
33 S. Petković, n.d., 197.
34 C. Fisković, "O umjetničkim spomenidma grada Kotora", "Spomenik SANU", n.s. 0111, Beograd 1953,84; R Mijović u Istoriji Crne Gore, knj.2, tom 2., Titograd 1960, 302; C.Fisković, "DalmaVnske /reste", Zagreb 1965, 21; V. Đurić u Istoriji Сгпе Gore, knj. 2, tom. 2, Trtograd 1960, 519-520; R. Vujiać, "O freskama u crkvi Sv. Mihaila u Kotoru", Boka 17, Herceg Novi 1985,191-301.
35 R. Vujičić, n.d.
36 Istorija Crne Gore, knj. 2, tom 2, Titograd. 1970, 85.
37 O Orahovu, S. Raičević, "Slikarstvo Crne Gore u novom vijeku", Podgorica 1996, 124.
|
|
